Lagano se spuštam niz Kralja Petra ulicu, pošto sam Knezom prošpartala uzduž i popreko. Subotnje posle podne, fina gužva… Na sve strane se nešto gradi, pa se teško mimoilazim sa prolaznicima… Pokušavam da prizovem ono davno vreme, koje mi je poznato iz literature i domaćih serija. Vreme u kome je grad bio poluprazan, ulice puste, a vremena na pretek!

Od varoši do velegrada

Kažu da je Beograd tada bio gospodstveniji nego danas. Oko pola miliona ljudi, nastanjenih u velikom gradu, imalo je privilegiju da uživa u svim čarima pitomog Beograda.

Dalje me i misao i put vode prema kaldrmi Skadarlije, koja je neodvojiva od bilo koje priče o Beogradu. Sadašnje i buduće. Kroz boemsku četvrt Beograda, prošao je svako ko je bar jednom bio u glavnom gradu! Tople večeri i zvuk violine pamte svi koji su postajali stanovnici Beograda.

Takođe je dobro znana i Balkanska ulica, kojom su se mnogi uspinjali ka centru grada! Od železničke stanice, prema Terazijama… Tako je grad rastao! Malo slučajno, više namerno, sa idejom da se postane Beograđanin i upravo tu stvori baza za budući život. Dok je Beograd kao magnet privlačio ljude iz unutrašnjosti, a boga mi i iz bivših jugoslovenskih republika, gradski bedemi su se sve više širili kako bi u svoj zagrljaj primili sve one koji su mu hrlili. Ne tako davno, pre nešto više od pola veka, Novi Beograd nije postojao! Tek nešto malo kućica na Bežaniji… A onda je postao veliko gradilište, na kome su nikli soliteri, koji su primili mnogobrojne stanare. U glavi čujem pesmu Garavog sokaka, koja kaže : "Ajdemo u Beograd, jer tamo ima sve…”  A, Beograd?

Foto: Pavle Kaplanec - Skadarlija je generacijama centar beomskog života 

Raskrsnica puteva

Beograd je oduvek prestonica Srbije. Divan beli grad... Raskršće vekova i svetova. Ono raskršće na kome se svetovi dele, susreću i spajaju. Putevi račvaju u svim pravcima, ali opet svi vode njemu! Raste brzo. Kao voljeno, negovano dete. Preraste očas posla i cipele i kaput, pa se onda nezaustavljivo širi po svojim obodima. Pravi novu periferiju, a onu staru utapa u centralno gradsko jezgro! Ume zbog toga da izgleda malo neusklađeno, nahereno.

Da naginje prema svojim rekama, da se pokloni Savi i Dunavu i da se izdigne iznad Avale...

Na svakom koraku prepliće se staro i novo. Ono što se Beogradom zove od davnina, i ono što će se tek Beogradom zvati. Dok šetam ulicama grada, ne mogu da se otmem utisku da se čitav svet slio na ove naše popularne štrafte. Razleže se smeh na svim svetskim jezicima. Neke znamo, druge naslućujemo, a za neke ne možemo ni da pretpostavimo, na kom se delu globusa govore! Ima nas sa svih strana! I ima nas puno… Sa svakim novim prebrojavanjem, sve nas je više!

Osvajanje prvog miliona

Po popisu stanovništva iz 1961. godine Beograd bez okoline imao je svega 657.362 građana. To je, sasvim sigurno, bilo lepo i komotno vreme. Bez gužve i haosa koji su zaštitni znak svake metropole...

Samo dvadeset godina kasnije, u gradu je živelo, po novom popisu, 1.087.915. stanovnika. Te daleke 1981. Beograd je i zvanično poneo titulu milionskog grada! Za samo dve decenije broj stanovnika se duplirao! Malo su se rađali Beograđani, više su se doseljavali ljudi iz unutrašnjosti. Beograd je bio grad koji je, kao majka, priglio sve novopridošle stanovnike. Ljudi su tragali za poslom, za srećom, za boljim životom… Svega toga bilo je u Beogradu!

Ali, gradska infrastruktura nije uspevala da prati brzinu kojom se grad širio. Novi ljudi donosili su sa sobom nove navike i nove običaje. Beograd ih je prihvato. Nekad ćutke, nekad gunđajući... Posle su zemlju zadesile nove nesreće, novi ratovi pred kojima su, glavom bez obzira, stizali novi stanovnici u Beograd. Rastao je grad i u sreći i u nevolji.

Foto: Pavle Kaplenc

A tu je i drugi milion

Popis iz 2011. pokazao je da ima 1.659.440. Beograđana! Popisanih i prijavljenih. Za svega pola veka Beograd je dobio milion novih stanovnika!

Kao u svakom velikom gradu, tako I u Beogradu, živi veliki broj ljudi koji nemaju prijavljen boravak ni prebivaliste. Oni još uvek nisu našli "legalan krov" za svoj novi, Beogradski život. Njih birokratija ne poznaje, I nema ih na listama za popis stanovnika grada. Koliko ih tačno ima, to niko ne može ni da pretpostavi. A sigurno ih ima puno…

Držeći se poslovice koja kaže "gde čeljad nisu besna, ni kuća nije tesna" Beograd i dalje, sa puno ljubavi i osećanja prima nove stanovnike u svoj grad.

Danas je 2018. godina, i novi popis stanovnika čeka nas za tri godine. Velike su šanse da ćemo premašiti i drugi milion. Beograd je tokom godina postao velika i ozbiljna metropola, sa svim onim što metropole sobom nose.

Čuveni, sjajni Duško Radović je davnih godina rekao: "Ko je imao sreću da se jutros probudi u Beogradu, dovoljno je već postigao!"