Proplanak na Kalemegdanu koji spaja umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić i park ispred Zoološkog vrta je možda najmanje posećen deo Beogradske tvrđave. Osim predivnog travnjaka, drveća i po koje klupe - nema neke prevelike senzacije. Niti grandioznog pogleda na ušće ili mostove, niti ostataka iz kojekakvih ratova. Zato se ovuda pre prolazi, nego što se dolazi. Međutim, ako podignete glavu, može da vam se desi da se susretnete sa jednom od najimpozantnijih skulptura na Kalemegdanu.

Pobednik je zauvek zacrtao ime Ivana Meštrovića u glave Beograđana, zbog čega je ostao jedan od malobrojnih vajara čije ime znaju sve generacije. Osim Pobednika, njegovih ruku delo je i Spomenik zahvalnosti Francuskoj, kao i dama o kojoj danas govorimo. Ona je stamena, visoka 4 metra, odlučnih crta lica veoma sličnih samom Pobedniku. Takođe ima krila i jake ruke u kojima drži obezglavljeni torzo muškarca. Ime joj je Anđeo smrti.

Foto: Wikipedia - Maketa i unutrašnjost Vidovdanskog hrama u kome je "Anđeo smrti" trebao da bude centralna figura

Meštrović je ovu skulpturu svorio 1911. godine kako bi je poslao na međunarodnu izložbu u Rimu. Istom prilikom i za istu namenu je umetnik Petar Bajalović projektovao svojevrsni paviljon koji e krasio vrt vile Đulija u Italiji, u kome su izlagana dela sa naših prostora. Meštrovićev Anđeo, ili kako ga neki izvori nazivaju - Genije smrti - je stajao ispred ulaza u paviljon, kao deo menažerije koju je Meštrović zamislio i iz koje je trebalo da se rodi Vidovdanski hram u Beogradu. Bila je to arhitektonsko - vajarska kompozicija čiji je ulaz trebalo da čuvaju dva primerka skulpture o kojoj pričamo. Kako ovaj projekat nikada nije pretvoren u delo, elementi kompozicije su postali integralni deo kolekcije Narodnog muzeja. Neki od njih su unutar zgrade na Trgu republike. Međutim, kao što smo mnogo puta pisali na ovom portalu - jedan deo ostaje zarobljen u depoima muzeja, u nedostatku adekvatnog prostora i vitrina koje bi očuvale artefakte.

Foto: Wikipedia - Ideja o Vidovdanskom hramu i opčinjenost Kosovskim mitom vuče korene još iz Meštrovićevog detinjstva kada je u svojoj gluslarskoj porodici slušao narodne pesme o Milošu, Lazaru i kosovskim junacima

Koju deceniju pre nego što je Anđeo smrti postavljen na kalemegdansku livadu, vaskrsao je zahvaljujući saradnji Narodnog muzeja i Galerije "Jovan Popović" u Opovu. Početkom sedamdesetih je ispred galerije oformljen "park skultura" koji su krasila Meštrovićeva dela, među kojima i naša današnja junakinja. Ono što je trebalo da bude projekat, pretvorilo se u trajnu izložbu, pa je Anđeo ostao u Opovu čitavih 40 godina. Onda je konačno premešten u Beograd, sa obrazloženjem da će na Kalemegdanu biti čuva u boljim uslovima. S obzirom da stoji u parku, kao što je stajala i u Opovu (što je divno za videti, ali diskutabilno za očuvati), možemo da se pretvaramo da je krilata žena vraćena na Kalemegdan kako bi delila dom sa svojoj drugom polovinom, Pobednikom. To mnogo bolje zvuči.

Foto: Nikolina Radovanović