Jedan od najvećih kipara renesansnih religioznih motiva rođen je u Slavoniji, radio je kao kamenorezački šegrt u Splitu, a školovao se u Beču gde 1905. godine priređuje prvu izložbu sa grupom Secesija, nakon čega stiče slavu za učestvovanje na međunarodnim izložbama. Uz život i stvaranje u Parizu i Rimu Meštrović je živeo i u Beogradu čiji najpoznatiji spomenici pripadaju upravo ovom umetniku.

Foto: Wikipedia

Nakon što je osudio italijansku želju da pripoji Dalmaciju i odbio Hitlerov poziv da poseti Berlin, ustaše su ga zatvorile, a uz pomoć Vatikana uspeva da pobegne u Rim, kasnije Švajcarsku. Kada ga je Jugoslavija pozvala izjasnio se da ne želi da živi u komunističkoj zemlji i na kraju odlazi u SAD, a deset godina kasnije postaje profesor na Univerzitetu Notre Dame. U Jugoslaviju se vraća da poseti Alojzija Stepinca i Josipa Broza Tita, a prerana smrt dvoje od njegovo četvoro dece ostavlja trag na njegov rad i umire 1962. godine.

Njegova dela deo su stalnih postavki mnogih svetskih muzeja, a ona svakodnevno Beograđanima dostupna deo su velike kulturne baštine naše prestonice i imaju prvenstveno istorijsku vrednost, pečat i trag sudbine i borbe našeg naroda, ali i izuzetan umetnički kvalitet iskazan visokim stepenom semiotičnosti i kompozicijom.

Pobednik

Foto: Wikipedia/Михајло Анђелковић

Poznata beogradska priča o Pobedniku počinje naručivanjem spomenika od strane beogradske opštine, a koji je trebalo da predstavlja pobedu srpske nad otomanskom i austrougarskom vojskom. Gradski čelnici želeli su da se u najprometnijoj ulici na Terazijama napravi fontana u znak trijumfa u Prvom balkanskom ratu. U centru bazena sa vodom zamišljen je petostepeni stub, simbol petovekovnog ropstva, sa impozantnim pobednikom na vrhu. Kompozicija je trebalo da ponese naziv "Alegorija", a nakon osam meseci Meštrovićevog napornog rada, skulptura pobednika je otpremljena u Češku na livenje. Kako u međuvremenu počinje Prvi svetski rat, skulptura ostaje tamo do kraja nemira bivajući sačuvana. Godine bezumlja i nestašice učinile su da se na kip u potpunosti zaboravi, da bi 1927. godine konačno bilo odlučeno da se on postavi. Nakon brojne polemike o lokaciji usaglašeno je da bude, kako je prvobitno zamišljeno, na Terazijama bez fontane za koju su nedostajala sredstva.

Spomenik je konačno postavljen ali tu priči nije kraj. Tek tada počinje glavni zaplet jer se čitava beogradska čaršija digla na noge dajući nezapamćenu moralnu osudu. Nag muškarac u centru grada okarakterisan je kao ruglo Beograda i nedostojanstveni simbol za koji se smatralo da će loše uticati na moral srpskih devojaka, a gradske dame su zaklanjale oči kada bi pored njega prolazile. U novinama je bilo svakakvih reči i dok su pojedini predstavnici elite pokušali da odbrane umetnost poznatog skulptora, "raja" se sve glasnije pitala zašto srpski pobednik nema šajkaču i opanke. Digla se tolika halabuka da je na kraju oformljena komisija koja je trebalo da odluči o sudbini Pobednika te on završava na gornjem Kalemegdanu kao simbol ujedinjenja Južnih Slovena.

Iako bi danas mnogi pomislili da je spomenik postavljen na stub visok 17 metara da bi se bolje video iz svih delova grada, to je zapravo učinjeno da bi se nagi pobednik bio što dalje.

Nakon novih okolnosti, odnosno pobede nad Austro-Ugarskom i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odlučeno je da spomenik bude na Beogradskoj tvrđavi koja je dugo bila u rukama Turaka i gde su Srbi ulazili jedino na mučenje ili pogubljenje. Tako naš spomenik konačno dobija svoje mesto i simbolizuje kraj feudalizma, pobedu, ujedinjenje... Sivi soko u levoj ruci nikada ne spava i budno motri na mračne sile koje će mač u desnoj pokoriti i oterati. Prema priči muškost Pobednika okrenuta je namerno prema Beču, a pozadina prema Istambulu. Spomenik je konačno otkriven 1928. godine na desetogodišnjicu proboja Solunskog fronta.

Spomenik Neznanom junaku

Foto: Wikipedia / NMedjedov 

Izgradnju spomenika, sagrađenog između 1934. i 1938, na vrhu planine Avala inicirao je kralj Aleksandar I, dok je on osmišljen kao memorijal žrtvama Prvog svetskog rata, a danas godine koje su na njemu označene pokazuju da se on odnosi i na poginule u Balkanskim ratovima. Ipak, priča spomenika Neznanom junaku počinje par decenija ranije kada se inicijativom seljaka iz okolnih sela koji su prikupili nešto novca organizovalo podizanje spomena nepoznatom srpskom vojniku čiji je grob tu pronađen. Reč je o vojniku koji je nastradao od austrougarske haubice i kojeg su Nemci 1915. godine sahranili u krater granate koja ga je ubila, na grob stavili krst sa natpisom Ein unbekannter serbischer Soldat u prevodu nepoznat srpski vojnik.

Kada je komisija 1921. raskopala grob junaka, posmrtni ostaci ležali su pokopani bez levog dela grudnog koša, koje je granata raznela, a njegova glava bila je položena na granatu sa kojom je bio pokopan. Posmrtni ostaci ukazali su na to da se radi o vrlo mladom čoveku, ili dečaku. Vojnička amajlija kod njega nije pronađena pa se pretpostavlja da je pripadao trećepozivcima, na brzinu regrutovanim te nije bilo vremena za izrade imena. Ono što jasno ukazuje da je vojnik bio zaista srpski su cokule kakve je nosila samo srpska vojska, često vezivane telefonskom žicom usled nedostatka opreme, i meci koje je imao u šaci, kojima se srpska vojska snabdevala.

Neoklasicističko zdanje "Spomenik neznanom junaku" podignuto je u formi grčkog hrama u jablaničkom mermeru. Kao inspiracija za jedan od najpoznatijih srpskih spomenika Meštroviću je poslužila grobnica persijskog vladara Kira Velikog. Spomenik nosi osam karijatida koje simbolizuju majke stradalih vojnika i narode i regije Kraljevine Jugoslavije. U postamentu spomenika je kripta koja čuva grob neznanog junaka.

Spomenik zahvalnosti Francuskoj

Foto: Wikipedia / Marcin Szala

Još jedno delo poznatog vajara krasi Kalemegdan, a reč je o spomeniku u parku koji je postavljen 1930. godine. Devet godina ranije Beogradska opština donosi odluku da se podigne spomenik vojnicima stradalim pri odbrani Beograda 1915. u Velikom ratu. Četiri godine kasnije Društvo nekadašnjih učenika francuskih škola i Društvo prijatelja Francuske pokreće zvaničnu inicijativu. Iako je prvenstvena zamisao bila da se spomenik podigne u Parizu, Francuska ga je ipak zadržala u Beogradu od kojeg je očekivala da nakon svega bude proklamator njene politike na Balkanu. Iako se Meštrović tih dana borio sa napadom novinara zbog obnaženog Pobednika, komisija ga ipak bira za izradu spomenika koji će sa svojih skoro pet metara visine i isto toliko tona težine krasiti Beograd. Spomenik predstavlja skulpturu snažne žene sa mačem u ruci simbolišući Francusku koja juriša u pomoć i brani Srbiju. Na istočnoj strani stuba je reljef žene koja sedi, simbol Sorbone i školovanja srpske omladine u Francuskoj, dok se na drugoj strani predstavljaju srpski i francuski vojnici, simbol saradnje i proboja Solunskog fronta.

Anđeo smrti


Foto: Nikolina Radovanović

Kalemegdan je prava riznica dela najpoznatijeg nacionalnog vajara, a treće njegovo delo ovde postavljeno je skulptura "Anđeo smrti" visoka skoro četiri metra. Ona pripada arhitektonsko-vajarskom kompleksu "Vidovdanski hram" na kojem je Ivan Meštrović radio celoga života ali koji nikada nije realizovan. Veliki deo tih skulptura danas je u Narodnom muzeju. Anđeo je nastao 1911. godine pred izložbu u Rimu, dugo je bio u Opovu, a čitav vek nakon nastanka otkriven je u Beogradu ispred Umetničkog paviljona "Cvijeta Zuzorić".

Majka Hrvata (Povijest Hrvata)

Foto: Kraljevska porodica Srbije - Paviljon Belog dvora u kome je izložena "Povijest Hrvata"

Možda je najveća kob Ivana Meštrovića bila činjenica da je rođen u Jugoslaviji te svako njegovo delo prati posebna, često neprijatna, priča. Jedna od njih je i priča o "Povijesti Hrvata", skulpturi koju je 1932. napravio za Starohrvatski muzej u Kninu. Statua žene u dalmatinskoj nošnji, sa likom Meštrovićeve majke Marte, u krilu drži kamenu ploču ispisanu glagoljicom i brižljivo je čuva. Ipak, skulptura se na kraju našla u bašti Belog dvora, zbog čega se digla velika pompa kada je pre par godina zatraženo da se ona vrati u Hrvatsku. Nakon burne medijske reakcije obe strane Arhiv Jugoslavije izneo je na uvid javnosti račun Narodne banke za honorar vajara Meštrovića za pomenuto delo, u vrednosti od 200.000 dinara kojim se potvrđuje da je kralj Aleksandar isplatio skulpturu. Postoje razne priče o tome zašto je statua baš na dvoru, a jedna od najpoznatijih je bila potreba da se u nepovoljnom trenutku očuva mir i iskaže lep gest stavljanjem "Majke Hrvata" u centar beogradskog dvora.

Meštrović u beogradskim muzejima

Za kraj treba napomenuti da pored spomenika, Beograd predstavlja dela Ivana Meštrovića i u Narodnom muzeju, na čijem su (trenutno jedinom funkcionalnom ulazu) postavljene njegove karijatide i gde se takođe nalaze spomenici kao što su Kosovka devojka, Miloš Obilić, Udovica, Kraljević Marko, Srđa Zlopogleđa... Odliv biste Nikole Tesle, velikog prijatelja Ivana Meštrovića kojeg je zamolio da napravi njegov spomenik, nalazi se i u Muzeju Nikole Tesle.