Deo Beograda poznat pod nazivom Hadžipopovac, nalazi se u blizini Novog groblja i čuvene bivše hale “Pionir”. Ovaj kraj krije mnogobrojne zanimljivosti i istorijske podsetnike kao što je Groblje oslobodioca Beograda na samom njegovom obodu.

Porodica po kojoj je Hadžipopovac dobio ime je veoma brojna i sa intersantnom istorijom vezanom kako za nju, tako i za nastanak ovog dela grada.

Pop, tatarin i titula Hadži

Priča o poreklu porodice Hadži-Popović, kreće iz Skoplja. Prvi zapisi koji postoje o ovoj porodici, potiču od takozvanog Niškog popa, čije pravo ime nigde nije zabeleženo. Ono što je jedino poznato, jeste to da je bio svešteno lice i da je išao na hadžiluk, odnosno na putovanje do Hristovog groba u Jerusalimu, kako bi mu se poklonio.

Kako pravila i običaji nalažu, nakon poklona Hristovom grobu dobija se titula Hadži, koja u prevodu na naš jezik znači - poklonik koji je Isusa posetio sa blagoslovom Božijim, te je tako porodičnom prezimenu Popović dodato Hadži i od tada se prezivaju Hadži-Popović.

Sledeći poznati, Hadži-Popović, jeste Tasa Tatarin, sin Niškog popa. Tasa je bio tatarin, odnosno poštar i lični diplomatski kurir na konju kneza Miloša Obrenovića. Koliko je biti tatarin u to doba predstavljalo privilegiju i čast, a posebno služiti knjazu, svedoči to da je kasnije i u zvaničnim dokumentima pored imena Tasa, na mestu prezimena, pisalo Tatarin.

Posao Tase Tatarina bio je, da na konju prenosi važne i poverljive pošiljke iz Beograda do Istanbula i obratno. Pošto je put veoma dugačak, nije mogao ceo da se pređe na jednom konju, pa su usputna stajališta bila kod tadašnjih menzulana, mesta koja su po funkciji bila najbliža današnjoj Pošti.

Grafika: Nova Iskra / K. Gebel - Srpski Tarari iz vremena kneza Miloša

Tu bi Tasa uzimao drugog konja i nastavljao put na njemu sve do sledeće menzulane, gde je takođe pored novog konja, mogao da dobije uslugu hrane i smeštaja. Po predanjima, Tasa je ceo put išao “u cugu”, gde je jedino zadržavanje bilo radi promene konja, a ceo put je prelazio u galopu, velikom brzinom. Znao je da kašnjenje nije smelo apsolutno nikada da se dogodi, jer je knez Miloš, ako bi do toga došlo, veoma strogo kažnjavao.

Svedočenje njegovom takvom imenu, jeste popis stanovništva Beograda iz 1840. godine, gde je upisan kao Tasa Tatarin, a već 1842. godine stoji ime Tasa Hadži-Popović, sa naznakom da je po zanimanju tatarin. Ono što je interesantno jeste činjenica da je Tasa Tatarin bio jedan od glavnih Beograđana zagovornika ideje za otvaranje prve ženske škole.

Prezime Hadži-Popović vraćeno ukazom

Stablo porodice Hadži-Popović nastavlja dalje da se grana. Tasa Tatarin je imao dvoje dece, 1819. godine mu se rađa sin Nikola i nešto kasnije ćerka Aleksandra. Ćerka se školovala kod već tada poznatih učiteljica Sofije i Katarine Lekić, koje početkom 19. veka podnose zahtev za otvaranje ženske škole. Ovaj zahtev su podržali, pored Tase i ugledni trgovci i činovnici koji su takođe želeli da obrazuju svoje ćerke.

Godine 1842. dolazi do smene vlasti, pa tako na mesto kneza dolazi Aleksandar Karađorđević. Knez svojim ukazom propisuje pravilo uspostavljanja trajnih prezimena, odnosno da porodice moraju da nose prezimena koja su nosila i njihovi najstariji preci. Kako je pravilo pre ovog ukaza bilo da deca nose prezime po očevom imenu, Tasin sin Nikola trebalo je da ponese prezime Tasić, zbog plemenitosti i ugleda njegovo oca. Međutim, zbog novonastalog pravila, njegovo puno ime i prezime bilo je Nikola Hadži-Popović, ponevši prezime njegovog dede, Niškog popa.

Samo značenje Hadži, koje je bili dodato prezimenu, nosilo je u sebi obeležje prestiža i na taj način je izdvajalo porodice koje su ga imale u prezimenu, od ostalih.

Foto: Wikipedia / ViF / Muzej primenjenih umetnosti - Katarina Hadži-Popović

Veleposednik Nikola Hadži-Popović

Tasin sin Nikola Hadži-Popović je bio izuzetno školovan čovek, završivši čak dva fakulteta. A kako je poticao iz imućne porodice to je moglo i da mu se priušti.

Završio je prava na Velikoj školi u Beogradu i Visoku školu političkih nauka u Parizu. Kasnije je, kao ugledni građanin bio i sudija Visokog suda. Nikola je bio oženjen Katarinom, sestrom velikog fotografa i hroničara istorije Beograda Anastasa Jovanovića, sa kojom je imao troje dece Miloša, Ljubicu i Milicu.

Porodica Hadži-Popović je bila posednik ogromnog dela zemljišta, koje je tadašnjim Bulbuderskim potokom bilo odvojeno od centra Beograda i ostalog dela grada. Bilo je reč o posedu koji je u to vreme bio najveći od svih ostalih zemljišnih poseda u gradu. Godine 1867. je u javnim knjigama zabeleženo zemljište od 46 dana oranja. Taj posed je bio u funkciji njive, kao i vinograda.

Kompletno nasleđe ovog poseda pripalo je Nikoli Hadži-Popović. Zanimljivo je da je gradnja na ovom posedu bila strogo zabranjena. Razlog ove odluke je bi taj što se se posed nalazio u blizini Novog groblja, a po tadašnjem zakonu nije smelo da se gradi na udaljenosti 1 kilometar od groblja, već je samo postojala mogućnost nasleđivanja zemljišta. Oko tog pitanja se čak vodio i spor, koji je završen u korist Nikole, tako da je on kasnijih godina to zemljište izdelio, nakon čega ih je prodavao jedan po jedan.

Počele su da se grade kuće, ulice, porodice su počele su da se naseljuju i vremenom je ovaj deo grada poprimio oblike naselja sa jasnom formom i podelom, pa tako ceo taj uređeni deo grada dobija ime po porodici na čijem posedu je i izgrađen Hadžipopovac.

U isto vreme, sa razvojem Hadžipopovca, počeli su da se razvijaju i drugi delovi grada, kao što je deo oko Tašmajdanskog parka, deo današnje Zvezdare poznat kao Bulbuder i drugi.

U porodici je dugo bila priča da je Nikola, čiji je posed dosezao i do današnje Kopitareve gradine, ostavio svojim ćerkama Milici i Ljubici dve kuće u Hilandarskoj ulici. Kažu da je u temeljima ovih kuća (za koje se misli da su bili na brojevima 21 i 23) bila uzidana po zlatna cigla, na koijma su bile napisana njihova imena. Te kuće su srušene u toku rata, a priča je ostala da se priča do današnjih dana. 

Foto: Wikipedia/ Miljan Simonović - Panorama Hadžipopovca

Hadžipopovići i Hadžipopovac danas

Istorija porodice Hadži-Popović nastavljena je i u novom veku. Miloš Hadži-Popović, Nikolin sin, je sa svojom suprugom Ljubicom imao petoro dece. Pred Drugi svetski rat su su sva deca otišla u Ameriku gde su i ostala do kraja života. Kada je reč o Nikolinoj starijoj ćerki Ljubici, ona se udala za tadašnjeg trgovca Miloša Miloševića sa kojim je dobila ćerku Milicu.

Kako je porodica Hadži-Popović bila odana porodici Obrenović još od Tase Tatarina, taj dobar odnos je negovan kroz generacije. Najmlađa Nikolina ćerka Milica krštena je u Sabornoj crkvi, a kumovao je niko drugi do knez Mihailo Obranović. Milica je imala dva braka, prvi sa advokatom Jovanom Simićem i drugi sa profesorom matematike, a kasnije i direktorom Prve Beogradske gimnazije (1904-1908) Vasom Dimićem. Tako ova porodica ima brojne potomke, koji danas nose prezime Dimić. Jedan od njih, David Dimić, i dalje ponosno čuva istoriju porodice kroz ličnu kolekciju porodičnih fotografija i dokumenata koje prezentuje na internet stranici posvećenoj porodici Hadžipopović. 

Danas ovaj gusto naseljeni deo Beograda - Hadžipopovac pripada opštini Palilula, i nalazi se nedaleko od samog centra grada. Ne tako velikog prostranstva, daleko manji nego tih davnih dana, ovaj deo oivičen je ulicama: Ruzveltova, Cvijićeva, Mije Kovačevića, Partizanski put i ulicama Zdravka Čelara i Čarlija Čaplina. Njegovo najpoznatije obeležje jeste Groblje oslobodilaca Beograda, koje se nalazi u Ruzvletovoj ulici, a u neposrednoj blizini je i istoimena osnovna škola “Oslobodioci Beograda”. Takođe se u blizini nalazi i jevrejsko groblje, kao i čuvena bivša hala “Pionir”, koja danas nosi naziv hala “Aleksandar Nikolić”.