U šetnji pored Save, nemoguće ga je ne primetiti – brod od betona. Ovaj svetski raritet je sada galerija, restoran, virtualni muzej brodarstva i moderan umetnički kutak.

Betonski brodovi

Mnogo pre početka Prvog svetskog rata, 1848. godine, Džozef Luis Lambot, pronalazač pojačanog betona, započeo je malu i kratku industriju izgradnje brodova sa betonskim trupovima. I tada su se brodovi pravili od drveta i metala i moramo priznati da beton baš i nije najlogičniji izbor za pravljenje plovila. Ipak, u jednom momentu je izabran tokom svetskih ratova zbog toga što je čelik bio izuzetno skup i ne tako dostupan.

Foto:  Wikipedia - Džozef Luis Lambot, tvorac prvog betonskog broda

Svakako da su ovakvi brodovi bili veoma teški i trošili su mnogo goriva, ali su imali i jednu prednost – betonsko korito je bilo otporno na brodske mine, koje su tokom Drugog svetskog rata bile najveća opasnost za brodove. Kako su se mine aktivirale preko magnetnih okidača, bile su potpuno nemoćne prilikom kontakta sa materijalima od betona. Betonski brodovi su ih bukvalno gurali sa svog plovnog puta i bez ikakvih rizika prelazili potrebne relacije. Ako bi se nečim probio trup, brod bi vrlo brzo tonuo. Pripadnici mornarice iz Prvog svetskog rata su ih zvali "plutajuće grobnice".

Dva brata blizanca

Prva serija nemačke proizvodnje betonskih brodova u Drugom svetskom ratu je izrađena na brodogradilištima duž Baltičkog mora. Koristili su se za snabdevanje brodova Nemačke ratne mornarice koji su delovali u Baltičkom i Severnom moru. Danas, na području Evrope, postoje još samo dva "preživela" betonska broda, proizvedena u Nemačkoj, u drugoj seriji proizvodnje, 1943. godine u Ostvinu po direktnom nalogu Hitlera. U ovoj seriji brodova proizvedeno je 50, a preživela su samo dva.

Betonski brod "Capella" je betonski teretnjak koji je 1988. proglašen nemačkim nacionalnim dobrom, a 2003. godine je smešten u Muzej brodarstva u Rostoku. Njegov brat blizanac je brod "Sip" koji je bio namenjen prevozu nemačkih ranjenika sa Baltičkog fronta u Nemačku i on je danas jedan od novih simbola Beograda.

Savski betonski lepotan kao ratna odšteta

Nakon završetka drugog svetskog rata i stabilizacije u Evropi i svetu, Nemačka država je morala da isplati ratnu odštetu i obešteti privatna i pravna lica koja su tokom Drugog svetskog rata pretrpela veću materijalnu štetu.

Među oštećenima se našlo i koje je radilo na obnovi razrušenog Beograda i okoline. Na ime ratne odštete za dva potopljena broda od strane nemačkih bombardera, Nemačka je poklonila ovom preduzeću betonski brod. Tada je brod-bolnica preuređena u stambenu lađu i nazvana je simbolično po ribarskom selu Sip gde su potonuli bombardovani brodovi koji su bili u vlasništvu ovog preduzeća.

Sip – dom na vodi

Ta betonska stambena grdosija je bila teška 700 tona, dugačka 40 metara, široka 7 metara i visoka 9,40 metara, a iznad betonskog korita, bila je opremljena sa dvadeset luksuznih soba, dva moderna salona, tuš-kabinama i sanitarnim čvorom. Tu su živele 42 osobe, zaposlene u preduzeću.

Sip je bio ponos stanara koji su ga čuvali i održavali sve do devedesetih godina kada su politička situacija, loši ekonomski uslovi, sankcije i ratovi doveli do propadanja velikog broja državnih preduzeća, među kojima je bilo i "Beogradsko bagersko preduzeće". Sip na Savi postao je dom beskućnicima i lutalicama. Kradljivci su ga potpuno opustošili i kako niko nije vodio računa o njemu, brod je sve više propadao. U novogodišnjoj noći 2009. godine, nasukan je na Savski nasip i došlo je do oštećenja korita i njegovog delimičnog potapanja.

Nakon 2013. godine, počinje priprema terena za realizaciju projekta "Beograd na vodi". Usled čišćenja priobalja i uspunjavanja svih tehničkih uslova za početak radova na projektu, privatnoj firmi koja je bila pravni naslednik flote privatizovanog "Beogradskog bagerskog preduzeća", dat je rok za uklanjanje polupotopljenog broda Sip sa njegove lokacije. Zbog veoma visokih troškova oko sanacije oštećenja na brodu i ispunjavanja uslova za njegovo dovođenje u stanje plovnosti, došlo se do najekonomičnijeg rešenja – da se brod minira a priobalje očisti od njegovih ostataka.

Projekat spasavanja Sipa

Kako ne bi dozvolila propast jednog veoma autentičnog i vrednog istorijskog spomenika, firma "Skitrack International" iz Beograda prihvata rizik i obavezu za spasavanje Sipa od potpunog uništenja i u poslednjem trenutku otkupljuje brod. Uz pomoć Gradske uprave pronašli su i neophodna sredstva da spasu polupotopljenu ruinu od zaborava i odenu mu novo ruho.

Vremenski rok za akciju spasavanja broda je bio veoma kratak, ali su ronioci uspeli da za četiri nedelje izbace mulj iz broda i izvuku ga sa dna. Na Svetu Petku 2015. godine, brod je izvučen sa rečnog dna i tada je počelo njegovo sređivanje. Nakon sanacije oštećenja na trupu broda, premešten je na novu lokaciju, oko kilometar dalje od dotadašnjeg pristaništa – na desnu obalu Save.

Betonski brod i danas postoji zahvaljujući kreativnim mladim ljudima koji su istrajali u svojoj želji da sačuvaju istorijsko nasleđe i pokažu istoriju Beograda u novom svetlu.

Brod muzej i brod restoran

Zbog činjenice da u Evropi postoji još samo jedan ovakav brod, jedan deo unutrašnjosti trupa broda opremljen je kao Muzej rečnog brodarstva Srbije, u kome su predstavljeni eksponati, slike i priče o sudbini brodova Srpskog brodarstva kao i istorijat samog betonskog broda. Pored muzeja, nalazi se kutak Nemačke ambasade, gde su svi posetioci muzeja u direktnom kontaktu sa raznim programima i manifestacijama koje se održavaju u Nemačkoj. Posetioci ovde mogu dobiti informacije i kupiti karte za Oktoberfest, ali i razne sajmove i događaje.

U drugom delu trupa broda, nalazi se pivnica, napravljena po ugledu na nemačke pivnice, gde svi zainteresovani posetioci mogu da uživaju u veoma prijatnom ambijentu i osete čari i ukuse nemačkih piva. U nadgrađu broda nalazi se autentičan restoran, gde se pored specijaliteta nemačke kuhinje može uživati i u prelepoj bašti na samom krovu sa koje se pruža pogled na Kalemegdan.

Pogled u (svetlu) budućnost

Najveći značaj ovog projekta je savremeni model pogleda na očuvanje životne sredine. Naime, ovaj brod je primer alternativnog snabdevanja električnom energijom uz korišćenje ekoloških tankova za skladištenje otpadnih voda namenjenim za objekte na vodi. Poruka je jasna – negovanjem istorijske baštine ulažemo u budućnost!