Projektujući hram koji će postati među najlepšim u Beogradu, arhitekte Branko i Petar Krstić sledili su tradiciju srpskog vizantijskog stila. Sa idejom da se na taj način očuvaju odlike srpske crkvene srednjevekovne arhitekture, po njemu su izgled ponele gotovo sve novije crkve u Srbiji.

Neposrednu inspiraciju braća Krstić nalaze u izgledu manastira Gračanica. Crkva Svetog Marka, ipak, dobila je znatno više na velelepnosti. Njene proporcije i dimenzije sledile su ideju o tada najvećoj crkvi u prestonici Kraljevine Jugoslavije koja bi, u skladu sa svečanostima priređivanim povodom državnih praznika, mogla da primi veliki broj posetilaca. Istovremeno, Crkva Svetog Marka, pored Hrama Svetog Save, smatra se i poslednjim uspelim zdanjem kasnog perioda nacionalnog stila u srpskoj arhitekturi.

Tome ponajpre svedoči njen spoljašnji izgled: zidana od prirodnih materijala sa višebojnim spoljnim zidovima, ona je neprikosnoveni simbol graditeljske monumentalnosti. Pritom, spoj uzora vizantijskog nasleđa i savremenih tehničkih dostignuća u još jednom je smislu čini jedinstvenom – autentičnost crkve, naime, ne gubi na izražaju ni u urbanoj gradskoj sredini. S druge strane, tekovine modernog graditeljstva – poput električnih zvona, savremenog osvetljenja, klimatizacije i centralnog grejanja – nesumnjivo će iskustvo posete učiniti vrednim pamćenja.

Osobenost atmosfere u unutrašnjosti crkve, pak, upotpunjuje i raskošan, prostran ambijent. Uz površinu od oko 1.150 kvadratnih metara, unutrašnjost hrama primiće preko 2.000 vernika. Istovremeno, Crkvi Svetog Marka poverena je, po tradiciji karakterističnoj za ovdašnje hramove, i uloga čuvara relikvija nacionalne istorije.

Večni sjaj Markovog hrama

Najznamenitije od njih svakako su mošti srpskih vladara i visokopoštovanih duhovnika. U mermernoj grobnici uz južni zid hrama leže mošti cara Stefana Dušana, dok je spram nje postavljena grobnica patrijarha srpskog Germana. Desno od glavnog oltara, pak, nalazi se manji oltar posvećen Svetom despotu Stefanu Lazareviću. U kripti ispod crkve uređenoj 2007. godine, još je više znanih imena: osim grobnice porodice Obrenović i kraljevskog para Aleksandra i Drage, ovde su položene mošti Episkopa šabačkog Gavrila. Podzemne odaje crkve, pak, čuvaju i grob pokrovitelja starog hrama, Lazara Panče.

Izuzetna po svojoj raskoši, Crkva Svetog Marka svojstvena je i po tome što čuva jednu od najbogatijih zbirki srpskih ikona 18. i 19. veka. Pritom, sama njena unutrašnjost odražava spoj raskošnog zidnog slikarstva i brižljivo uređenog enterijera. Uređenje je, međutim tokom decenija vršeno u nekoliko navrata: godine 1962., slikar Veljko Stanojević je nad glavnim ulazom načinio mozaik patrona crkve Svetog apostola Marka. Mermerni ikonostas izrađen je tokom 1991. godine po projektu arhitekte Zorana Petrovića, a četiri godine kasnije upotpunile su ga mozaičke ikone slikara Đure Radulovića.

Bakarni polijelej na sredini crkve – delo vajara Dragutina Petrovića – pak, potiče iz 1969. godine. Pet godina kasnije uređen je i pod hrama, ali će mermerni pod soleje i oltara biti dovršen tek 1991. godine. Pred oltarom sa južne strane smešteni su tronovi kralja i patrijarha, i mada oličenje monumentalnosti predstavlja već decenijama unazad, hram će punim sjajem zasijati tek s početka ovog veka.

Istovremeno sa adaptiranjem podzemne kripte, u hramu je ponovo uređena većina grobnica. Uz postavljanje novih ploča, crkva je dobila i moderne elemente poput klimatizacije, podnog grejanja i savremenog ozvučenja. Svakako, za hram koji nosi obeležje jednog od najlepših u Beogradu, ovo je način da njegovi posetioci i vernici – bilo u želji da isprate bogosluženje ili poslušaju predavanja i koncerte duhovne muzike – dožive jedinstveno, nezaboravno iskustvo. Kao zdanje izuzetnih arhitektonskih kvaliteta, Crkva Svetog Marka je, po odluci Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, 20. oktobra 1975. godine proglašena spomenikom kulture.

Prvi deo teksta pročitajte:

Crkva Svetog Marka u Beogradu (1): simbioza raskoši i arhaičnog nasleđa Vizantije