Ukoliko biste od svih beogradskih crkava pokušali da odaberete najlepšu, snašla bi vas ozbiljna dilema: osim što bi se ispostavilo nemogućim, sasvim izvesno biste zaključili kako bi svaka na svoj način mogla poneti tu titulu.

Ako bi vas, pak, znatiželjni namernik upitao da mu pokažete jednu od najznamenitijih, bez dvoumljenja biste ga uputili ka Tašmajdanu. Čuveni park, Beograđanima drago mesto za predah, otkriva pogled ka hramu osobenom po svojoj lepoti i veličini, istovremeno vas pozivajući da zavirite u njegovu istoriju. Ne morate pritom biti od ostrašćenih vernika da bi vas pogled na nju ostavio bez daha. I sama prestonica, raznolika po kazivanjima svojih vekovima očuvanih zdanja, upravo će vam u ovom pitomom parkovskom okruženju otkriti zanimljivu priču koju čuva Crkva Svetog Marka.

Prva Markova crkva, čuvar Kneževe grobnice

Izvesni Sreten Popović još je ’70-tih godina pretprošlog veka zapisao kako su „tu (na Paliluli) bile neke ruševine, i za njih bi se govorilo i pričalo da je tu bila stara crkva, koja je na svu priliku posvećena bila Svetom Marku“.

Ovaj je Beograđanin, kako se i tada već znalo, svedočio o urušenim ostacima male grobljanske kapele koja je, ponevši ime Svetog Marka, izgrađena 1835. godine. Ponikla iz temelja još starije palilulske crkve, kapela je bila smatrana grobnicom porodice Obrenović.

Knez Miloš je, pak, crkvu sagradio po želji bliskog mu saradnika i trgovca Lazara Panče. Tako je Panča, po svojoj smrti 1931. godine, postao ktitorom Miloševog hrama. Zapisi Sretena Popovića pominju i uzvišenje na kome je 1830. godine pročitan hatišerif turskog sultana, a hram se, po svoj prilici, nalazio neposredno iza ovog brežuljka.

Ovo su bila vremena kada je Beogradom još uvek marširala turska vojna posada. Štaviše, i današnja Saborna crkva u to vreme je bila izgrađena od drveta. U skladu sa prilikama, zidanje hrama slovilo je za veliki duhovni događaj, a odluka kneza Miloša bila je da gradnju poveri Hadži-Nikoli Živkoviću, prvom velikom neimaru obnovljene Srbije.

Istovremeno, Uprava hrama starala se i o groblju koje se nadomak njega nalazilo. Tri godine po izgradnji, u prvobitnoj crkvi sahranjen je najstariji knežev sin, Milan Obrenović. Oko 1870. godine, hram Svetog Marka imao je dve svoje parohije: palilulsku i terazijsku, a na ovom su mestu, nakon dinastičkog prevrata 1903., sahranjeni poslednji kralj dinastije Obrenović, Aleksandar I i njegova supruga, kraljica Draga.

Žrtva fatalnih posledica rata

Turbulentna vremena i breme ratnih godina u celom Beogradu su ostavili tragove razaranja. Velikim stradanjima, pak, nisu odoleli ni prestonički hramovi. Dolazak Austrijanaca u Prvom svetskom ratu, međutim, prvobitnom hramu Svetog Marka doneo je 1917. godine i obnovu. Tako obnovljena, crkva će ostati utočištem vernika sve do Drugog svetskog rata.

U isto vreme, Beograd se već s početka 20. veka naglo počeo širiti. Kako je i Palilula postajala dom sve većem broju stanovnika, tako je ovdašnja crkva bivala sve tešnja za nove vernike. Rešenje je stiglo u vidu odluke o podizanju većeg hrama u neposrednoj blizini mesta na kome se nalazio pređašnji. Ipak, u ratovima ophrvanom Beogradu, zidanje nove crkve teško da je bilo među prioritetima.

Tek je 1931. godina po tom pitanju donela pomak. Izgradnja nove Crkve Svetog apostola i jevanđeliste Marka, po projektu koji su izradili profesori beogradskog Arhitektonskog fakulteta Petar i Branko Krstić, tada je i zvanično otpočela. Sve do 1940. godine, zidanje će teći sporo i uz brojna odlaganja. Iako su za to vreme okončani tek građevinski radovi i započeto uređenje enterijera, dolazak Drugog svetskog rata u potpunosti će obustaviti gradnju. I nemačko bombardovanje prestonice 13. aprila 1941. iznova će joj zapečatiti sudbinu: nakon paljenja crkve, oštećenja su bila tolika da su ostaci tokom 1942. godine potpuno uklonjeni. Šest godina kasnije – tačnije, 14. novembra 1948. – otpočinje i novo poglavlje istorije hrama. Nakon osvećenja od strane patrijarha Gavrila Dožića, hram je zvanično otvoren za bogosluženje.

U nastavku sledeće nedelje pročitajte kako je građen ovaj hram.