Danas omiljeno gradsko šetalište, Knez Mihailova ulica je pre Drugog svetskog rata bila centralni deo poslovne četvrti Beograda. Sa leve i desne strane, redom su se nizale palate banaka, osiguravajućih i dobrotvornih društava. A u prizemlju ovih zdanja, nalazile su se radnje najpoznatijih beogradskih trgovaca i restorani koji su nudili slasni zalogaj i za najizbirljivija nepca.

Jedna od ovih predratnih bankarskih lepotica je i zgrada Doma Prometne banke, smeštena na samom uglu ulica Kneza Mihaila i Zmaj Jovine.

Nastanak Prometne banke

Uticajna Prometna banka osnovana je 1895. godine pod imenom Beogradska prometna banka, na inicijativu grupe beogradskih poslovnih ljudi. U osnovi ove ideje nalazila se želja da se kroz osnivanje specijalizovane banke doprinese jačanju domaće privrede. Do značajnijeg širenja delatnosti dolazi 1899. godine kada na čelo Prometne banke dolazi nova uprava na čelu sa poznatim industrijalcem i dobrotvorom, Nikolom Spasićem. Kao najbliži Spasićev saradnik i potpredsednik Prometne banke, izabran je inženjer Miloš Savčić, koji će odigrati važnu ulogu u daljem razvoju banke. Tokom njegovog mandata, došlo je do širenja delatnosti banke, koja počinje da se bavi eksploatacijom šuma, kupuje brodove i šlepove za iskopavanje peska, otkupljuje fabriku stakla za prozore u Kostolcu, plac na kome se nalazila Kneževa pivara i drugo.

Proširenje delatnosti zahtevalo je novu zgradu za smeštaj administracije. Tako, u sam osvit Balkanskih ratova, 1911. godine, uprava banke otkupljuje od zaostavštine Jevrema Grujića plac u ulici Kneza Mihaila 26, kako bi na njemu izgradila modernu palatu.

Zdanje Doma Prometne banke

Za izradu arhitektonskog projekta Doma Prometne banke odabran je istaknuti beogradski arhitekta Danilo Vladisavljević, dok je građevinski plan izgradio sam potpredsednik banke, inženjer Miloš Savčić. Ovo nije bila nikakva novost za Savčića, koji je do tada izradio veći broj projekata za izgradnju privatnih kuća, palata i industrijskih objekata i važio za vrsnog stručnjaka.

Izgradnja palate počela je u proleće 1912. godine, i zbog ratova će potrajati gotovo dve godine. Novine će kasnije prenositi da su, prilikom kopanja temelja za palatu, pronađeni ostaci srednjovekovne građevine. Za ove ostatke se smatralo da je u pitanju Kasarna Karla Aleksandra Virtemberškog, austrijskog upravnika Beograda u periodu 1720-1733. Naime, prema zapisima iz tog vremena, kasarna se protezala od današnjeg Trga republike pa sve do Zmaj Jovine ulice. Porušena je 1739. godine kada su Turci zauzeli Beograd.

Dom Prometne banke građen je u stilu tada popularne secesije, a stručnjaci u njegovim obrisima prepoznaju i elemente akademizma. Fasada je originalno bila svetlo siva sa natpisom "Prometna banka". Pored toga što je bila namenjena za smeštaj administracije, zgrada je imala i šalter salu za potrebe bankarskog odeljenja. Šalter sala se nalazila u posebnom delu zgrade koji ima stakleni krov, a izdvojen je svetlarnikom od krila sa dućanima. Zidovi sale bili su ukrašeni  gipsanim reljefima. Ovu prostoriju osvetljavali su bronzani lusteri i okrugla staklena površina na tavanici.

Kao i šalter sala, i stepenište je imalo svečani izgled, staklena tavanica bila je oivičena gipsanim reljefima, a zidovi su bili od crvenkastog mermera i ogledala. Vitraž s natpisom "Prometna banka" nalazio se na velikom prozoru na drugom spratu. Ovaj vitraž nosio je posebnu važnost, jer je prema zamisli inženjera Savčića predstavljao alegoriju Srbije i simbolični prikaz program njegovog rada u banci, koji je obuhvatao razvoj trgovine, industrije, tehnike i poljoprivrede.

Prostorije na spratovima smeštene su u dva krila, a kancelarije su bile okrenute prema ulicama. Vrata kancelarija su bila bela i ukrašena ornamentima, a veliki prozori obezbeđivali su dobro osvetljenje svih prostorija.

Balkanski ratovi usporili su uređenje enterijera, tako da su poslovne prostorije završene tek početkom 1914. godine. Prizemlje je bilo predviđeno za dućane, dok su se na prvom spratu nalazile kancelarije administracije Prometne banke. Drugi sprat je dat pod zakup Osiguravajućem društvu "Srbija", čiji je inženjer Savčić bio osnivač i jedan od većinskih akcionara.

Poslovanje za vreme Prvog svetskog rata

Redovno poslovanje Prometne banke prekinuo je Prvi svetski rat. Samo zdanje je, iako pet puta gađano, preživelo napade neprijatelja. Ipak, okupator je uspeo da oskrnavi vitraž i umeto imena Srbija upiše Evropa. Prometna banka je svoje vrednosti predala na čuvanje Narodnoj banci koja ih je prenela u Francusku kako bi bila u mogućnosti da isplaćuje klijentima novac koji su imali u banci. Porodice činovnika primale su za vreme rata plate preko ove banke. Posle rata, u Domu Prometne banke bila je privremeno smeštena francuska vojska, pa je tek u drugoj polovini 1919. godine banka mogla da nastavi rad u svojoj zgradi.

Između dva svetska rata, banka je redovno poslovala. Tridesetih i četrdesetih godina XX veka banka je proširila svoje poslove, obnovila svoja ranija preduzeća ali i osnovala nova. Ovaj period predstavlja vreme najvećeg uspona Prometne banke i njeno zlatno doba.

Zgrada Prometne banke danas

Posle Drugog svetskog rata, Prometna banka prestaje sa radom, a njena imovina je nacionalizovana 1949. godine. U narednim decenijama, Beograđanima će ova palata  biti najpoznatija po prodavnici kancelarijskog materijala "Šumadija” u prizemlju, dok su se na spratovima smenjivali razni instituti i uredi novog sistema. Jedno vreme je u tu bio smešten Institut za izučavanje radničkog pokreta i Arhiv Jugoslavije, dok su uspomenu na bankarske dane čuvali su Udruženje banaka SFRJ i Jugoslovenski institut za ekonomska istraživanja. Danas zgradu Prometne banke koriste Institut ekonomskih nauka i Beogradska bankarska akademija. Neke od ranijih kancelarija postale su učionice, a šalter sala je pretvorena u amfiteatar.