Hotel Moskva, 1906. strateški namešten po sred Terazija, svedok je svih velikih istorijskih događaja koji su zadesili Beograd u poslednjih sto i kusur godina. Za svoga veka prkosno je odolevao bombama i okupaciji, čuvao svoj dobar glas i šarm, a sve to možda baš zato što je izgrađen na temelju dobrog, starog, srpskog inata. 

Direktor uzvraća udarac

Sve je počelo 1902. godine kada je Parobrodsko društvo iz Austrije ušlo u ozbiljan sukob sa Srpskim brodarskim društvom, najavljujući skori dolazak Carinskog rata.

Na čelu Srpskog brodarskog društva tada se nalazio Svetozar Vukadinović, veliki rodoljub koji samo što je dobio otkaz sa ove pozicije - zvanično, zato što nije rešio situaciju sa Austrijancima. Međutim, prava istina je otkrivena tek 1938. kada "Politika" piše:

"Kad je kralj Milan Obrenović pravio brodom "Deligrad" izlet do Golubačkog grada, sa njim su po službenoj dužnosti bili i Dimitrije Dirković i Svetozar Vukadinović. Tom prilikom došlo je do rasprave i nesuglasica oko carinskog rata sa Bečom i Svetozar Vukadinović je kralju Milanu Obrenoviću dao ostavku. Zbog toga je bio prinuden da se ukloni iz Srbije. Bio je u Rusiji kao emigrant sve do promene režima."

Zašto je ovo važno. Taj isti Vukadinović, nedugo pre toga, postade vlasnik hana "Velika Srbija", preteče hotela Moskva. Taman je nameravao da ovo odmorište pretvori u svoju porodičnu kuću kada je njegov srpski ponos dobio "šamar", a on "prognan" u Rusiju. Spomenuta "Politika" 1908. godine piše:

"Gospodin Svetozar Vukadinović ne spada u onu vrstu ljudi koja skrši ruke i pogne glavu, kad ih kakav udar zadesi. Voljan da radi, on tada dođe na ideju da dovede neko rusko osiguravajuće društvo u Srbiju. Kad, veli, toliko belosvetskog društva može biti u Srbiji, zašto ne bi moglo biti i jedno rusko?"

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - U vreme kad je Moskva bila Rusija 

Vukadinović je, tragajući za investitorima, uglavnom nailazio na zatvorena vrata, ali nije odustajao. Uporno gurajući dalje došao je do Romana Ivanovića Picla, glavnog direktora društva "Rosija" u Petrovgradu. Izložio mu je svoju ideju i obrazložio da inostrano osiguravajuće društvo, prema srpskim zakonima, mora imati ili kauciju, ili kakvo nepovratno imanje od 200.000 dinara u Beogradu, a to bi moglo sve da se lepo završi podizanjem jedne kuće.

Na pitanje koliko bi takva kuća koštala, Vukadinović reče "milion dinara".

"Mi u Rusiji, gospodine, računamo samo na rublje. Neka košta milion rubalja", odgovori mu Roman Ivanović, a onda pade rukovanje.

Vukadinović tada, preko Odese, krenu nazad za Beograd da spremi sve što je potrebno.

Avaj. Na putu ka kući, do njega dopre aber kako ga sumnjiče za učešće u atentatu na kralja Milana i da su mu spremili busiju. Čim se pojavi u Beogradu, biće uhapšen.

Bivši direktor nije imao izbora. Morao je da odloži planove. Otišao je u Zemun i čekao.

Dve godine nakon Vukadinovićevog odlaska iz Beograda, kako je često bivalo na našim prostorima, stvari su se "iznova prevrnule" i on je mogao da nastavi sa svojim planom.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije  

Dok dlanom o dlan

Prema projektu arhitekte Jovana Ilkića, uz dodatnu izmenu fasade kojoj je kumovao Pavel Karlovič Bergštreser iz Petrovgrada, 1905. počela je da niče Palata Rosija, kako se hotel Moskva prvobitno zvao.

Palatu je zidao neimar Karlo Knol sa svojim majstorima Crnotravcima. Nadzor radova obavljao je sam Ilikić, dok je ugradnju armiranog betona kontrolisao arhitekta Matija Šnajder.

U objekat je postavljan samo najbolji materijal. Crveni granit za fasadu doteran je iz Švedske, stepenište je isklesano od švedskog i ripanjskog granita, dok su keramičke pločice i različiti ukrasi napravljeni u Pečuju (da, tamo gde Đorđe Čvarkov možda ima sina). Ovaj posao obavila je fabrika porcelana Žolnaj. Inače, ova fabrika i danas postoji i čuva originalne kalupe koji su bili uposleni 2011. prilikom obnove fasade hotela Moskva.

Za samo dve godine čitav posao bio je završen i prestonica je mogla da odmori oči na žućkasto-zelenoj palati koja je, u to vreme, predstavljala najgrandiozniji i najraskošniji hotel u Beogradu.

Hotel Moskva otvaran je u dva nastavka. Prvo je 14. januara 1908. kralj Petar I Karađorđević svečano presekao vrpcu otvarajući Palatu Rosija i gostionicu Moskva u prizemlju. Dva dana kasnije orkestar Kraljeve garde muzicirao je na otvaranju hotela za javnost, a objekat je odmah prirastao za srce Beograđanima.

Niko nije ostao ravnodušan pred skulpturom "Žena sa tri deteta" koja je slavila Rusiju kao dominantnu privrednu i pomorsku veličinu. A krio je hotel Moskva i nova iznenađenja u svojoj unutrašnjosti. U njemu se nalazio prvi električni lift u Beogradu, enterijer je bio u potpunosti osvetljen "na struju", a parno grejanje je radilo toliko dobro da su dame i gospoda tih hladnih januarskih dana odmah po ulasku skidali kapute.

Čitavo zdanje bilo je podeljeno na 40 soba za goste, kancelarije društva "Rosija" i kafanu u kojoj su se služila srpska i francuska jela. U istoj ovoj kafani nastaće i Moskva šnit čuveni kolač koji i danas miluje nepca.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / Branibor Debeljković - Kafana Moskva 

Koga je uspavljivao Albert Ajnštajn

Od samog svog početka hotel Moskva postao je stecište poznatih ljudi. Kako se verovalo, u njemu su ruski tajni agenti razmenjivali informacije, ovde su se ugovarali poslovi i kovali različiti planovi.

Poznata je priča da je Ivo Andrić toliko voleo da dolazi u hotel Moskva da je imao svoj sto za kojim je pio kafu i gustirao ratluk.

U čarima predsedničkog apartmana "Albert Ajnštajn" uživale su brojni uticajni ljudi poput Leonida Brežnjeva, Roberta Mak Namare, Indire Gandi, Ričarda Niksona, Gari Kasparova, Žan Pol Sartra, Lučana Pavarotija, Alfreda Hičkoka, Romana Polanskog...

Inače, apartman je poneo ime čuvenog naučnika nakon što je bračni par Ajnštajn odseo u njemu nekoliko puta.

Hotel Moskva bio je teško oštećen u bombardovanju Beograda 1941. godine, a nakon okupacije služio je kao sedište specijalne policije Gestapo. Tokom oslobođenja Beograda, ovaj hotel bio je jedna od poslednjih zgrada koje su oslobođene, a okupator je tokom povlačenja sa sobom poneo vredne slike i escajge od zlata i srebra.

Od 1968. hotel Moskva je pod zaštitom države kao spomenik kulture Beograda koji morate obići.