Zagrebete li pod slojeve beogradskih fasada, ono što pronađete moglo bi vam otkriti dotad neznana lica ulica kojima svakodnevno koračate. Skadarlija, Dorćol ili staro jezgro Zemuna – svaki od ovih lokaliteta ogrnut je specifičnim, arhaičnim duhom. Među njima, jedan od najautentičnijih primera istorijske višedimenzionalnosti prostire se duž Dunava s njegove desne obale. Rame uz rame sa znamenitostima poput Knez Mihajlove i Kosančićevog venca, na 25 kilometara od centra grada leži Gročanska čaršija.

Glavna ulica opštine Grocka, zbog svog dragocenog kulturno-istorijskog značaja, poslednjih je pola veka pod patronatom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograda. Istoričari je, pak, mahom smartaju značajnijom i od nadaleko čuvene Skadarlije.

Foto: Gročanska čaršija Grocka - Stara Grocka

Kalifornijska idila nadomak Beograda...

Spram solitera i betonskih košnica, raštrkane gročanske kuće i danas se diče svojim starinskim fasadama – toliko da ćete se zapitati hodate li ulicama grada sa pridevom milionski. To ih, ipak ne čini ništa manje savremenim: uporedite li Čaršiju sa kakvim pitomim gradićem Kalifornije, na trenutak će vam se učiniti potpuno preslikanim.

Nije uzalud Grocka ponela nadimak "Mala Kalifornija" – meštani su joj ga nadenuli upravo zbog prirodnih lepota kojima pleni. I sam njen centar zablistao je pre dve godine: nakon potpune rekonstrukcije, Gročanskoj čaršiji vraćeni su nekadašnji drvoredi.

Zapravo, nekadašnji je reč koja ovoj ulici možda najbolje pristaje. Izuzmemo li trenutak kada centar varoši delom postaje pešačka zona (godina 1994.), te delimičnu rekonstrukciju ’80-tih godina prošlog veka (a i tada se Zavod za zaštitu spomenika kulture postarao da tradicionalna arihtektura ostane očuvana), teško da ćete ovde naići na zdanje mlađe od pola veka. Nadležni iz Zavoda tokom rekonstrukcije mogli su dublje zakopati pod gročanske trotoare, a ono što su pronašli pomoglo im je upotpuniti mozaik bogate čaršijske istorije.

Foto: Centar za kulturu Grocka - Grocka između dva rata

...i mesto gde se rađala Evropa

33. godine nakon Hrista, vladavina starih Rimljana. Carigradski drum, a pre njega Vojni put (Via militaris), izgrađeni su kako bi trgovci i vojnici preko Balkana stigli do Carigrada i Male Azije.

Rečni kamen iskopan tokom rekonstrukcije otkriva da su obe trase ležale pod novijim granitnim kockama Čaršije. Drevni spisi, pak, svedoče kako je Grocka na Vojnom putu ubeležena kao "utvrđena postaja". I baš oko pomenutih trasa, od nekadašnjih vojnih utvrđenja nastala su prva naselja. Njihovi tragovi potiču još iz davnog 9. veka, iz vremena kad je područje nosilo slovenski naziv Gardec (u prevodu: stražar).

Prvi stanovnici naselja, međutim, nisu bili Rimljani. Potraga za njiegovim pražiteljima odvešće nas do neolita, u doba kada je plodnim gročanskim tlom gospodarila blaga klima. Zbog pogodnih uslova za život, razni su se narodi upravo ovde zadržavali, te i prva gročanska naselja datiraju od pre 6000 godina. Uz arheološko područje Dubočaj, na ovom se mestu nalazilo naselje starčevačke kulture, a valja pomenuti i Arheološko nalazište "Belo brdo", takođe iz mlađeg kamenog doba. Sa nadaleko poznatog Vinčanskog lokaliteta, kao što znamo, potekle su prve evropske civilizacije.

A kao srce varošice modernijeg tipa, Gročanska čaršija pominje se u 16. veku. Prema ondašnjim katastarskim popisima, ovaj je deo Beograda tada imao status palanke, odnosno turskog hana. Ipak, lice po kome ih poznajemo, Grocka i njena glavna ulica dobijaju sredinom 18. veka. Kuće iz tog perioda većinom su očuvane i danas, te i Čaršija svoj rustični ambijent, između ostalog, duguje upravo njima.

Foto: Dekanski - Kuća u Gročanskoj čaršiji

Kako su gročanske kuće nadživele ciglu i malter?

Većina gročanskih kuća starija je i od istorijskih zdanja u centru grada. Na svojoj postojanosti mogu zahvaliti veštini narodnih neimara, koji su od hrastovog drveta i ćeramide (za grede i krovove), te mešavine blata i slame (za "filovanje" zidova), izgradili domove karakteristične za staru varošku arhitekturu. Jedinstveni spoj funkcionalnosti i estetike doneli su ukrasi i rezbarije na stubovima, čime su bez ijednog ukucanog eksera nastale prostrane kuće zanatlija i trgovaca.

I to je dovoljno da, recimo, Apostolovićeva kuća iz 18. veka, ili Nišlićeva kuća i Savića mehana (početak 19. veka) zavrede status zaštićenih zdanja. Isti status dobijaju i Rančićeva kuća, Topalovića kuća, Karapešića kuća ili Cincarska kuća – a ovako su, po prezimenima njihovih vlasnika, meštani onomad imenovali domove gročanskih sokaka. Orijentalni ambijent Čaršije upotpunili su dućani i zanatske radnje, i to prevashodno otkako je od Grocke nastala varoš u istinskom smislu.

1815. godina, uz završetak Drugog srpskog ustanka, vreme je kada Grocka postaje poslovni, trgovački i kulturni centar. Tada se Čaršija našla kao glavna ulica gročanskog sreza, dobivši po prvi put carinarnicu i opštinske službe. Naročito zaslužna za procvat varoši bila je porodica Ilije Garašanina, jer se mladi Ilija već u ranim godinama, stupivši u službu gročanske carinarnice, istakao kao državnik.

Zanimljivo je i da je Grocka među prvim beogradskim opštinama koja je u ono vreme imala školu. Tome je svedočio Joakim Vujić kada je 1823. godine prolazio ovim krajem, a pored škole i biblioteke on pominje i veliku kafanu Beljanskog, konak kneza Živka, dućane, vodenice i parni mlin Ilije Garašanina.

Za varošicu koja je danas "tek" jedna od 17 gradskih opština, Grocka se može pohvaliti veoma bogatim nasleđem. Tome svakako ima i valjanog razloga: naime, njenu je teritoriju do 20. veka činio poveći deo prestonice - od Mladenovca, Sopota i Lazarevaca, preko Jajinaca, Kumodraža, Resnika i Rušnja, pa do Mirijeva, Višnjice, čitavog podavalskog kraja i dela Voždovca. Od zdanja vrednih pomena tu je i Crkva Svete Trojice (sagrađena 1883.), dok bunkere i skrovišta iz Drugog svetskog rata skriva gročansko podzemlje.

A dok ih nisu zamenile varoške kuće, Grockom su se nekada prostirale široke, plodne njive. Danas je, pak, znana po vinogradima i voćnjacima kraj desne obale Dunava. Možda je baš zato, spram krcatih, bučnih bulevara, šetnja Gročanskom čaršijom među lepšim stranama prestoničkog života – makar kao slika jednog tihog, pitomog Beograda.