Beogradske kafane su bile i ostale stecište društvenog, kulturnog i političkog života. U našoj kulturi, još od turskih hamama, ostala je navika da se svi poslovi završavaju upravo u njima - to su mesta u kojima se donose odluke, zaključuju kupovine i prodaje, otplaćuju zajmovi, imanja, sklapaju ortakluci, zaključuju brakovi, kumstva, stiču novi prijatelji, mesta na kojima se vodi politika i u kojima se o politici razgovara.

Kuća u balkanskom stilu

Kuću u ulici Kralja Petra br. 6, u kojoj se danas nalazi kafana "?", podigao je Naum Ičko početkom XIX veka, po nalogu nalogu kneza Miloša. Naum je bio trgovački konzul, i sin Petra Ička, koji je u našoj istoriji poznat kao jedan od glavnih organizatora Prvog srpskog ustanka i tvorac "Ičkovog mira", zaključenog 1806. godine.

Kuća je građena u balkanskom arhitektonskom stilu, sa asimetričnom organizacijom prostorija i dva isturena prozora, erkera, na glavnoj fasadi. Ima podrum, prizemlje i sprat, baštu i dvorište. Podrum je građen opekom s vrlo masivnim svodovima, u prizemlju se nalaze tri prostorije, dok na spratu ima šest prostorija. Raspored prostorija ostao je uglavnom isti kao i ranije, mada je s vremenom vršena pregradnja prizemlja. Danas je to jedna od najstarijih beogradskih kuća i najstarija kuća srpskog dela tadašnje beogradske varoši. Ova tipična gradska kuća sa početka prošlog veka, jedna je od svega nekoliko sačuvanih primeraka takve arhitekture. Odmah po završetku rata, 1946. godine, zgrada je proglašena za spomenik kulture. Od tada pa do danas na njoj su u više navrata vršeni zaštitni radovi.

Srpska kafana

Od svog postanka, ova kuća je bila važna tačka na mapi gradskih dešavanja. Prvi spomeni ove kuće vuku još iz prve polovine XIX veka, kada se spominje da je "Srpska kafana" smeštena u ovoj kući, kao jedna od retkih i najlepših svoga vremena. Smeštena u najživopisnijem delu tadašnje varoši, ova kafana je bila stecište poznatih ličnosti kulturnog i javnog života i mesto gde su se rađali planovi za užurbani kulturni i društveni razvoj Srbije.

Krajem dvadesetih godina XIX veka, knez Miloš je poklanja svom ličnom lekaru Ećim-Tomi Kostiću, koji je iskoristio dobar položaj i kuću pretvorio u kafanu. Kada su je Ećim-Tomini naslednici prodali, menjala je vlasnike i nazive. Prvo se zvala "Kod pastira", pa je pa "Kod Saborne crkve", ali se ovaj naziv nije dugo zadržao pošto su crkvene vlasti smatrale da predstavlja uvredu za instituciju crkve. Kao odgovor na proteste crkve, vlasnik je, kao privremeno rešenje postavio samo znak pitanja "?". Verovatno bi se silno iznenadio kada bi shvatio da je do današnjih dana naziv, odnosno oznaka, ostao isti.

U njoj su se dešavale i druge značajne stvari. Ovde je 1834. godine odigrana prva partija bilijara u Beogradu, a iste godine postala je prvo čitalište Srpskih novina. Takođe, osim imena, blizina Saborne crkve uticala je i na pravila ponašanja u kafani, pa je tako knez Miloš, u znak iskazivanja poštovanja Sabornoj crkvi, knez Miloš je zabranio da se puši pred kafanom. O značaju ove zgrade i same kafane, govori i to da je između dva svetska rata postojala inicijativa da se otkupi od strane države i u njoj otvori Muzej beogradskih starina. Nažalost, ova inicijativa nikada nije zaživela, a sa prelaskom Likovne akademije u kuću Marka Stojanovića, jednog od prvih srpskih fotografa, trgovaca i viceguvernera, "?" postaje okupljalište mladih umetnika i njihovih profesora, poznatih lica, advokata, svih onih koji su sebe zvali beogradskim boemima. 

Kultno beogradsko mesto

Prve priče o privatizaciji objakta u kom se nalazi kafana počinju 2003. godine. Naime, tada je zakazana tender aukcija i trebalo je da kafana promeni vlasnika, a sa njim i namenu dugu gotovo dva veka. Na sreću, zaposleni u ovoj kafani, ali i javne ličnosti glasno su se usprotivili ovoj odluci i Vlada Srbije je odlučila da izuzme restoran od procesa privatizacije.

Zahvaljujući peticiji, koju je potpisalo preko dve ipo hiljade Beograđana, vernih gostiju i poštovalaca tradicije Beograda, sačuvan je izgled i namena objekta.