Skriveno od pogleda gustim drvoredom, na samo izlazu iz Zemuna ka Bežaniji nalazi se Kalvarija. Nekada golo brdo izvan grada, početkom XX veka postala je utočište intelektualaca i uglednih građana Zemuna koji su na njoj gradili svoje velelepne vile.

Mračna istorija elitnog naselja

U vremenima kada je Zemun još bio mala pogranična varoš, Kalvarija je bila jedno od tri brda na kojima se nalazio urbani deo. Gledajući od Dunava ka Savi, ređali su se Gardoš, kao najstariji deo Zemuna, potom Ćukovac i na kraju Kalvarija, kao najdalji deo grada. Ispod nje nalazila se Bežanijska kapija kroz koju je prolazio istoimeni drum, danas poznat kao Tošin bunar.

Ovaj ivični položaj značio je i to da je sama Kalvarija ima specifičnu namenu. Naime, za vreme postojanja zemunskog karantina, Kontumca, ovde se nalazilo groblje za one koji su umirali u karantinu od raznih zaraznih bolesti, a ponajviše kuge. Zbog toga je na Kalvariji podignut i veliki krst, oko koga je bio formiran „križni put“, koji je simbolično predstavljao poslednje putovanje Isusa Hrista do brda Golgota u Jerusalimu. Otuda i naziv ovog dela Zemuna – Kalvarija, odnosno brdo lobanja ili gubilište nadomak Jerusalima na kome je Isus razapet. Svake godine o katoličkom Uskrsu održavana je procesija kojim je ovo putovanje obležavano..

Ovo crkveno obeležje zadržalo se sve do posle Drugog svetskog rata, ali se tragovi na kužno groblje i dalje nalaze, iako su i groblje i krst odavno izgubljeni. Naime, za pravljenje stepeništa koje vodi od ulice Prilaz do parka Jelovac delimično je napravljeno od nadgrobnih ploča sa starog groblja.

Transformacija između Dva svetska rata

Zemunski Kontumac zatvoren je potpuno 1883. godine, a vremenom će ga zameniti Zemunski gradski park. Slična stvar se desila i sa starim grobljem, koje je od 19. veka polako naseljavano. Zbog povoljnog položaja, na njemu su sađeni zasadi vinove loze, a u podnožju brda kopani lagumi koji su služili za čuvanje namirnica i vina. Pored toga, u hladnim i suvim lagumima nalazio se barut i eksploziv, zbog čega je prilikom građenja napravljena čitava mreža tunela sa oštrim skretanjima kako bi se u slučaju eksplozije ublažile posledice vazdušnog udara i sprečilo urušavanje čitavog lavirinta prolaza. Danas su upravo oni razlog nestabilnosti zemljišta i sve češćih klizišta i odrona na obroncima Kalvarije prema Tošinom bunaru.

Pored ovih podzemnih poduhvata, i nad zemljom se Kalvarija razvija. Početkom XX veka postaje oaza za za bogate i ugledne, koji ove prave uređeno naselje. Ostaci starih vila, građenih često u art deko stilu, zaštićeni gustim drvoredom. Zbog svojih stanara će do danas ovaj deo grada nositi nazive „zemunsko Dedinje“.