Park Topčider danas najpre prepoznajemo po kloniranim slikama mladenaca koji se zaljubljeno gledaju na drvenom mostiću, ispod vrbe, najčešće na jesenjem lišću ili u prolećnom zelenilu. S druge strane, zaista je lepo provozati se biciklom ili prošetati kroz ovu gradsku oazu. Nekim čudom, zgrada oko koje je park i podignut nije tako često posećena premda čuva u sebi dugu istoriju i zanimljivu priču (a ulaznica staje 200, a za penzionere, školarce i studente 100 dinara).

Foto: Wikipedia / Nemezis  - Detalj na ulaznim vratima

Po želji kneza Miloša Obrenovića, gradnja kompleksa počela je 1831. godine a za nju su bili zaduženi najveći projektanti svog vremena i mesta, Hadži-Nikola Živković, Janja Mihailović i Nikola Đorđević. U ovo doba srpsko-turske vladavine, knezu je Konak bio omiljena rezidencija u kojoj je stanovao tokom toplih meseci ali i radno mesto - pored Miloševe kancelarije, Konak je vršio funkciju kneževskog dvora gde je zasedala skupština. Zapravo, ovaj objekat je svojevrsni simbol postepenog preuzimanja vlasti od Osmanlija. Osim što je zdanje podigao sam vođa Drugog srpskog ustanka, ukoliko ga lično posetite videćete jasnu mešavinu balkanske i orijentalne tradicije u arhutekturi, dekoraciji i rasporedu soba i nameštaja. Na prvom, prizemnom nivou nalazio se prijemni hol, kneževa kancelarija, soba za stražu i trpezarija, dok su na spratu bile spavaće sobe, kupatila, prostorije opremljene kandilom i ikonama koje su služile kao bogomolje, mali lični hramovi, i dnevne sobe svoje vrste, takozvani divanhani, gde se pio čaj, razgovaralo, radilo sve što i danas u dnevnim boravcima, sa odsustvom tehnologije.

Foto: Wikipedia / Nemezis - Unutrašnjost konaka

Temelj Istorijskog muzeja Srbije

Kada se 1954. godine proslavljalo 150 godina od Prvog srpskog ustanka, upravo je u Miloševom konaku otvoren muzej posvećen ovom događaju i svim borbama koje su decenijama vođene za oslobođenje Srbije od turske vladavine. Zbirka eksponata koja je tom prilikom izložena u Konaku poslužila je kao osnova za postavljanje prve zbirke Istorijskog muzeja Srbije i njegovo osnivanje, devet godina kasnije. Tek 2013, prilikom obeležavanja 198 godina od Drugog ustanka postavljena je nova, stalna postavka muzeja pod nazivom "Život u Srbiji u XIX veku". Njena lepota se najpre ogleda u tome što nas uči onome što nismo učili iz istorije: promenama u kulturi, odevanju, ishrani i načinu života u veku u kome se Evropa, da ne kažemo Zapad, polako ušunjala u zemlju koja je tokom pet vekova poprimila istočnjačko lice. U okviru ove izložbe ispričana je i mala priča o samom Topčideru koji je u vreme izgradnje konaka bio daleka periferija Beograda, o tome kako se menjao i kako je park kroz godine poprimio svoj današnji izgled.

Sprat Konaka je rezervisan za izložbu "Miloš Obrenović - dinastija, istorija i mit", posvećena samom tvorcu zdanja, ali i začetniku nove Srbije nakon pada osmanske vladavine i njihovog povlačenja iz grada i ostatka zemlje.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - Platan i Konak početkom 20. veka

Najstariji živi Beograđanin

Ono što će svakom šetaču privući pažnju na prvi pogled jeste čuveni džinovski platan i njegovi potporni stubovi sa kojima je tokom godina srastao. Pretpostavlja se da je drvo staro koliko i sam Konak, što znači da se "nagledalo" raznoraznih prevrata i promena u svom okruženju i da je, uslovno rečeno, najstariji stanovnik Beograda. Kao takav, topčiderski platan je dobio status spomenika prirode i pod zaštitom je države. Nasuprot svojoj starosti, ono je u odličnom stanju i nezaustavljivo se razvija i raste - danas je visoko oko 34 metra, a raspon njegove krošnje iznosi 49 metara.

Ako još niste obišli Milošev konak (ili jeste, ali nekada davno) nemojte zaobići ni posebno ljupku Topčidersku crkvu Svetih apostola Petra i Pavla, kao ni obližnju mističnu letnju pozornicu.

Još jedan kuriozitet koji bi mogao da vas zanima jeste da uprava konaka čuve knjige utisaka od 1950. godine koje su dostupne svim posetiocima. Ako ih zamolite da ih pregledate, možda pronađete utiske svojih roditelja ili njihovih roditelja. U suprotnom, i sami možete ostaviti svoj komentar ili poruku za buduće generacije.