Lepa osmougaona građevina nadvija se već vekovima nad ušćem Save u Dunav. Znamo je pod imenom kula Jakšića, ali odgovori na pitanja koje je njeno pravo ime, ko ju je i kada podigao, prekriveni su velom istorijske tajne.

Dok je nekada bila sastavni deo odbrambenog sistema koji je štitio samo srce beogradskog utvrđenog grada, danas u svojim zidinama čuva posmrtne ostatke heroja – branilaca Beograda 1914-1915. godine.

Legende o kuli Jakšića – između mita i topografske zbrke

Jedna od romantičnih priča o nastanku kule, koju beleži istoričarka Tamara Ognjenović, govori o tome da je nekada davno Beograd bio sedište moćne vlastelinske loze Jakšića. I dok su braća Bogdan i Dmitar slavu sticali megdanima, njihove tri sestre Ružica, Marica i Cveta sagradiše tri crkve u blizini Jakšića kule i nazvaše ih svojim imenima. Od ove tri crkve do danas je opstala samo crkva Ružica, sagrađena na temeljima crkve koja je postojala još od vremena Vizantije i za koju se vezuju brojne legend.

Ništa manje nije misteriozna i zamršena priča o kuli koja potiče iz narodnih pesama, posebno iz pesama pokosovskog ciklusa o Jakšićima i "Početak bune na dahije". Naime, u narodnim pesmama se naporedo koriste nazivi "Jakšića kula" i "Nebojša kula", koji danas označavaju dva potpuno različita toponima na Beogradskoj tvrđavi. Pa se tako u jednoj pesmi koju zapisuje Sima Milutinović u svojim "Pjevanijima crnogorskim i hercegovačkim" kaže:

"Niti grmi, nit’ se zemlja hori,
 nego brate, udariše Turci,
porobiše Stojna Biograda,
do Nebojše do Jakšića kule,
 i Jakšića kulu poharaše,
još je, brate, ognjem sažegoše,
staricu mu majku poturiše,
Anđeliju sestru zarobiše..."

Da bi se u pesmi "Dioba Jakšića" govorilo o tome da braća dele grad tako da jednome pripadne donji grad sa kulom Nebojšom, a drugome gornji grad sa crkvom Ružicom:

"Dmitar uze donji kraj od grada
I Nebojšu na Dunavu kulu;
Bogdan uze gornji kraj od grada
I Ružicu crkvu nasred grada."

Na kraju, svoje viđenje daje i Filip Višnjić u pesmi "Početak bune na dahije", koji kaže:

"Pošetaše brižni neveseli
Niz Nebojšu kulu Jakšićevu,
Odšetaše u kavu veliku"

Uz sve ovo treba napomenuti i da ni naziv kule Nebojša nije jedinstven, te da su se ovim imenom nazivale čak dve kule. Jedna je ona na Dunavu koju i danas znamo kao kula Nebojša. Druga, koju profesor D. Kostić označava ka "gornja kula Nebojša", najverovatnije je stradala prilikom eksplozije barutnog magacina 1690. godine kada je gotovo do temelja uništen čitav Despotov grad.

U svakom slučaju, iako je iz zapisa narodnih pesama teško zaključiti tačan opis Beograda iz XV veka, kada se i dešava radnja većine pesama o Jakšićima, stručnjaci u ovim pomalo konfuznim zapisima pronalaze odjeke sećanja na više kula koje su tada zbog svog važnog odbrambenog značaja nosile imena vlastelina i vladara koji su upravljali gradom. Jedna od njih možda je bila i ova današnja Jakšića kula.

Kula Jakšića iz XX veka

Ozbiljnije istraživanje Beogradske tvrđave počelo je relativno kasno, između dva svetska rata, kada i nastaje Zavod za zaštitu spomenika Beograda. Tokom vekova, Beogradska tvrđava razarana je više od 40 puta i menjana u skladu sa potrebama vojne tehnike velike sile koja je vladala njome. Posao na (raz)otkrivanju gotovo 2 milenijuma arheoloških naslaga je veliki poduhvat koji traje i do današnjih dana, i svaki put iznova priređuje nova iznenađenja.

Zbog toga se o Jakšićevoj kuli, naziv koji je dobia prilikom obnove 1937. godine, i dalje jako malo zna. Smatra se da je nastala u periodu od XI do XV veka, što je stavlja u vremenski okvir dešavanja narodnih pesama o Jakšićima. Otkriveno je da je više puta oštećena i prepravljana, a da je potpuno uklonjena prilikom velike rekonstrukcije tvrđave koja je sprovedena u periodu austrijske vladavine početkom XVIII veka. Glavni inženjer zadužen za ovaj posao bio je baron Nikola Doksat de Morez, koji je život završio tek nekoliko stotina metara dalje, na mestu današnje Biblioteka grada.

Sve do velike rekonstrukcije Beogradske tvrđave tridesetih godina prošlog veka nalazila se u nivou bedema i nije bila vidljiva sa spoljne strane, te je nema ni na fotografijama nastalim pre Prvog svetskog rata. Prilikom obnove, kula je vraćena u prvobitno stanje i tada je dobila današnji izgled.

Kosturnica branilaca Beograda 1914-1915

Pored izgleda, prizemlje kule je tom prilikom iskorišćeno u jednu simboličnu svrhu. U njoj su pohranjeni zemni ostaci bezimenih branilaca Beograda u Prvom svetskom ratu. Naime, u godinama posle Velikog rata na više lokacija na obalama reka i na Dorćolu pronađene su velike zajedničke i brojne pojedinačne humke srpskih vojnika koji su stradali prilikom odbrane grada. U zidinama kule Jakšića, na par koraka od kapele sv. Petke i vojničke crkve Ružice danas počiva 3.529 identifikovanih i 1.074 nepoznatih rodoljuba.

U zapisima iz novina između dva svetska rata, navodi se da je svake godine o Maloj Gospojini, slavi crkve Ružice održavan i veliki parastos za hrabre ratnike. Kasnije je ova tradicija zamrla, a tek poneko zna za ovo herojsko mesto.

Nažalost, zbog nestabilnosti bedema kula je u poslednjim decenijama postala ozbiljno ugrožena, zbog čega se pristupilo sanaciji sredinom 2019. godine.