Kažu da gde god se "zakopa" lopata na području Beograda, iskopa se neka arheološka zanimljivost. Istorija ovog grada duga je više milenijuma, i za to vreme svi koji su ga nastanjivali, osvajali, rušili i podizali ostavili su trag. Ispod svih tih "nasleđa" Beograda, u njegovim dubinama, krije se pravo bogatstvo - izvorišta termalnih mineralnih voda.

A da li ste znali da se jedno od ovih izvorišta nalazi u samom srcu grada, u Skadarliji?

U srcu beogradske boemije

Kažu da je Ignjat Bajloni uvek imao izuzetan "njuh" za dobar posao. Tako je 1880. godine otkupio Malu ili Filipovu pivaru od propalog Prvog srpskog akcionarskog pivarskog društva, i na njenom mestu počeo izgradnju sopstvene pivare. Prvi problem sa kojim se susreo bio je nedostatak vode za veću proizvodnju. Naime, po ugovoru koji su pređašnji vlasnici sklopili sa upravom varoši, pivara je mogla da uzima vodu sa Skadarlijske česme samo u periodu od 22 do 3 sata noću, što je drastično uticalo na kapacitet proizvodnje piva. Bajloni je dobro znao kojim resursom raspolaže u Skadarliji, pa su iskopana tri bunara na dubinama od 60, 103 i 321 metra.

Ako znamo da kvalitet piva u mnogome zavisi i od vode koja se koristi u proizvodnji, ne čudi da je Bajlonijevo beogradsko pivo dva puta osvojilo zlatnu medalju za kvalitet na Svetskoj izložbi piva u Parizu 1889. i 1900. godine.

U periodu između dva rata u Bajlonijevoj pivari u Skadarliji, od mineralne vode iz skadarljskih bunara proizvodila su se: svetla piva "Prvenac" i "Eksport", "Uskršnje" crno pivo, "Staut" crno pivo spremljeno na engleski način, "Imperijal" karamel pivo i specijalno crno pivo.

Foto: Facebook stranica "Crno-beli Beograd"

Voda iz Skadarlije među najkvalitetnijom u svetu

Posle Drugog svetskog rata, pivara je nacionalizovana i vremenom prešla u ruke novoosnovanog udruženog kolektiva "Beogradska industrija piva", BIP. U to vreme izvršena su i prva opsežnija istraživanja područja pitke vode koje se nalazilo ispod Skadarske ulice. Tom prilikom je utvrđeno je da se izuzetan kvalitete vode može zahvaliti sloju gline koji je izvorišta štitio od spoljnih zagađenja. Kako su tvrdili u BIP-u, daljim analizama vode izvršenim u Frenseniusovom institutu iz Nemačke, voda iz skadarlijskih bunara klasifikovana je kao peta po kvalitetu mineralna vodu u svetu, zahvaljujući optimalnom odnosu sulfata i minerala.

Ove analize potvrđene su i od strane naših stručnjaka. Utvrđeno je da je zbog značajnog sadržaja magnezijuma i malih količina natrijuma, voda iz ovih bunara među tri najkvalitetnija izvorišta u Srbiji. Skadarlijska voda je i termalna sa temperaturom od oko 30 stepeni u podzemlju i 20,8 stepeni Celzijusovih na površini.

Vreme kada su se špriceri "presecali" Skadarlijskom vodom

Posle ovih istraživanja, sredinom devedesetih godina prošlog veka, temeljno su rekonstruisani bunari i odlučeno je da se veliki potencijal iskoristi. S jedne strane, postojala je inicijativa da se njihov termalni kapaciteti iskoristi za toplifikaciju. Planirano je da se višak vode crpi i transportuje za zagrevanje okolnih ulica. Do realizacije ovog projekta nikada nije došlo.

S druge strane, ideja da se krene sa distribucijom mineralne vode je donekle realizovana. Naime, izgrađena je punionica mineralne vode i 1995. godine voda iz skadarlijskih bunara dobila je sertifikata o kvalitetu. Već 1997. počelo je punjenje i plasman vode na tržište.

Tih burnih parlametarnih devedesetih godina u Srbiji, kada su poslanike zasipali čašama vode, iznosili iz skupštine, i kada su skupštinska zasedanja bila videlo srpske političke scene, početak eksploatacije iz BIP-ove Skadarlije, praćen je reklamnim spotom inspirisanim tadašnjim "parlamentarizmom". U njemu se daje rešenje kako prevazići sve probleme burnih godina – "Skadarlijskom vodom":

"Za teška vremena! Za teške odluke! Za teške reči! I za naježe situacije, najlakša mineralna voda - Skadarlijska!"

U tom periodu, iz jednog "ćoška" Bipove pivare Skadarlija, godišnje je na tržište plasirano oko 2 miliona litara flaširane "Skadarlijske vode". Voda je korišćena i u proizvodnji sokova i piva.

Da li će budućnost Skadarlijsku vodu poslati u istoriju

Beograd je sigurno jedinstven grad u svetu po mnogo čemu, ali ne verujemo da i jedna svetska prestonica raspolaže sa najkvalitetnijom vodom na svetu u samom srcu grada. Ovo je privilegija koje smo se, naizgled, lako odrekli.

Početkom dvehiljaditih, privatizovan je i celokupan kompleks Skadarlija: pivara, tri izvora (bunara) mineralne vode, tržni centar, tri pivnice. Kupac je najavio planove za izgradnju objekata turističko-ugostiteljskog tipa, poslovnih prostora i drugih atraktivnih sadržaja. Ista ta privatizacija "osujetila" je ili, bolje rečeno, odložila te planove. Sada se na prostoru nekadašnje pivare nalazi parking i desetine kafića, koji glasnom i preglasnom muzikom često dovode do protesta stanara okolnih zgrada.

A prirodni fenomen iz "centra Beograda", Skadarlijska voda, po kvalitetu peta voda u svetu, polako ali sigurno zauzima svoje mesto... u istoriji.