Na uglu zemunskih ulica Njegoševe i Sinđelićeve, jedan pravoslavni hram unazad tri veka okuplja vernike iz ovog kraja. Od svih hramova na teritoriji Beograda i okoline, Crkva Svetog Oca Nikolaja ujedno je i najstarija.

U vreme kada je sagrađena, Zemun je svedočio dolasku Austijanaca i proterivanju Turaka koji su već 2 veka gospodarili gradom. Osmanlije su prvi put pristigle 1521. i te godine zauzele zemunksi kraj. Iz pisanija koje su beležili putopisci, na ovom mestu se tokom naredna dva veka nalazila velika džamija, a u njenoj blizini je bila i omanja građevina bez krova.

Po izgledu, nalikovala je pravoslavnoj crkvi. Umesto krova je imala slamu, a nagađa se i da je već bila tu po dolasku Turaka. Iako je Turci nisu srušili, srpskom življu u to vreme nije bilo dozvoljeno da obnavlja i gradi svoje hramove. Porta je bila dovoljno velika da se u njoj sahranjuju pravoslavni vernici. Groblje je kasnije premešteno na vrh Gardoša, a tek 1717. godine u Zemun upadaju Austrijanci na čelu sa Eugenom Savojskim.

Austrijska opsada imala je za cilj da preuzme Beograd od Osmanlija. Od te godine i Zemun postaje hrišćanski grad. Međutim, Turci su ga pred povlačenje u Beograd ostavili u zgarištu.  Tada je u požaru stradala i crkvica bez krova, ali Srbi, uprkos tome, ni od Austrijanaca nisu mogli lako dobiti dozvole za gradnju. Prvu, skromnu pravoslavnu crkvu posvećenu Svetom Ocu Nikolaju sagradili su tek 1731. godine.

Godinu dana nakon toga, Zemun dobija i Srpsku pravoslavnu crkvenu opštinu. Od tada se sveštenstvo i građanstvo još više zalagalo da dobije zeleno svetlo za podizanje većeg hrama.

Foto: N. Radovanović

Najstarije utočište hriščanskih vernika

Uz odobrenje austrijske vlasti, temelji nove crkve udareni su 1745. godine. Pored nje je bilo prostora i za srpsku školu, koju bi mladi pravoslavne veroispovesti pohađali u crkvenoj porti. Obe su završene do 1752. godine: Nikolajevska crkva kao bogomolja, i kraj nje Opšta srpska osnovna škola za podučavanje mladeži.

Kako je i Zemun sada bio pod austrijskom vlašću, tako su se promenili i trendovi u gradnji. Najstarija crkva ponela je odlike baroknog stila – po izgledu je podsećala na hramove koji su u 18. veku građeni širom Srema. Podignuta je kao jednobrodna građevina, sa dvospratnim zvonikom na zapadnoj strani. Iako iste veroispovesti, Nikolajevska crkva je od samog početka okupljala vernike različitog porekla.

O tome danas svedoči i nekoliko nadgrobnih spomenika, prislonjenih na ogradu i ispisanih grčkim slovima. Ipak, najveću riznicu čuva unutrašnjost hrama, gde glavno mesto pripada raskošnom, baroknom ikonostasu.

Spoj umetnosti i tradicije pod baroknim zvonikom

Proslavljeni rezbar Aksentije Marković izradio je ikonostas crkve 1761. godine. I danas je jedan od najranijih sačuvanih u pravoslavnim crkvama, ali i jedan od najznamenitijih ikonostasa urađenih u baroknom stilu. Na poziv Crkvene opštine, u Zemun naredne godine stiže i cenjeni ikonopisac Dimitrije Bačević. Njemu je povereno oslikavanje 73 ikone, a u tome mu je asistirao Dimitrije Popović, srpski barokni slikar školovan u austrijskoj prestonici.

U novije vreme se saznalo i da je u oslikavanju pomogao Vasilije Ostojić, takođe jedan od uglednih slikara 18. veka. Tada su nastale i ikone u propovedaonici, na tronovima i u pevnicama. Zidne slike urađene su skoro ceo vek kasnije – 1847. godine ih je naslikao zemunski slikar Živko Petrović, a do današnjeg dana, Nikolajevska crkva čuva i jednu od najvrednijih zbirki kultnih predmeta: od crkvenih knjiga, do zastava zemunskih esnafa iz 19. veka.

U međuvremenu, najstariji zemunski hram obnavljan je nekoliko puta. Godine 1867., u velikom požaru je stradao zvonik. Novi je podignut tri godine kasnije, a 1934. godine preuređeni su i prozori s rešetkama od kovanog gvožđa. Njih su zamenili vitraži sa likovima svetaca, oslikani u poznatoj porodičnoj radionici Stanišić u Somboru.

Dugo godina je u crkvenoj porti radila i osnovna škola. To je bila najstarija škola na teritoriji Zemuna, gde je s početka 19. veka (između 1807. i 1809. godine) predavao i srpski učitelj Joakim Vujić. O tome danas svedoči spomen ploča na crkvenom domu. Zgrada škole srušena je 1997. godine, a na njenom mestu je podignuto novo zdanje.

Od 1948. godine, hram se nalazi na listi gradskih spomenika kulture i nepokretnih kulturnih dobara. Ikonostas Nikolajevske crkve je pod zaštitu uzela Republika Srbija. Mesto na kome se nalazi, u neposrednoj blizini tvrđave Gardoš, deo je starog istorijskog jezgra grada, a kao najstariji pravoslavni hram na teritoriji Zemuna i Beograda, Crkva Svetog Oca Nikolaja nosi jedinstveni značaj u prestoničkoj istoriji i kulturi.