U prvim decenijama XX veka, odnosi Srbije i Francuske bili su u stalnom usponu. Kao izraz podrške koju je Francuska davala novostvorenoj državi Južnih Slovena, 1923. godine odlučeno je da se pristupi izgradnji namenske Palate Francuskog poslanstva Kraljevini SHS. U to vreme, ova palata bila je jedna od najlepših i najluksuznijih građevina sazidanih posle Velikog rata u Beogradu, a možemo slobodno da kažemo da taj epitet nosi i danas.

Francusko-srpsko prijateljstvo

Kao mesto izgradnje izabran je plac u neposrednoj blizni Saborne crkve, na Knez Mihailovom vencu, danas Pariskoj ulici, sa pogledom na Savu i Kalemegdan. Na ovom mestu su se nekada nalazile tri manje zgrade u kojima je za vreme kneza Miloša bila smeštena Narodna kancelarija.

Za izradu projekta je angažovan francuski državni arhitetka Rože-Anri Eksper, koji je novinaru “Vremena”, rekao: “Projektujući ovu zgradu, imao sam u mislima ne samo zgradu za poslanstvo svoje zemlje, već i ideju ljubavi između dva naša naroda, čiji su se vojnici rame uz rame s čašću borili za ideal: Bratstvo, Sloboda, Jednakost, koj je ispisan na glavnoj fasadi. Ova palata treba da bude i vidni znak te uzajamne ljubav u vašem divnom Beogradu, čiji položaj ima retko lepih umetničkih efekata. Beograd ima ton jedne prestonice u pravom smislu te reči, što - priznajem - nemaju ni Pariz ni London. Posmatrajući vaš dostojanstveni Grad s Avale, Dedinja i iz Srema, ja sam sve više bio pasioniran da u granicama svojih sposobnosti ostvarim želju svoje vlade i svoju želju, kao arhitekte i prijatelja vašeg naroda, i dam vašem lepom Beogradu što lepšu građevinu, koja bi svojom obradom imala da simbolizira iskrenost osećaja naša dva naroda, koji imaju velikih sličnosti u shvatanju opšte čovečanskih prava.”

Iako je plac bio kupljen, projekat izrađen, finansijska kriza i unutrašnji politički problemu koji su zadesili Francusku, sprečili su početak gradnje. Ipak, kada je kurs franka donekle stabilizovan i Francuska pod vođstvom Remona Poenkarea zaplovila mirnijim političkim vodama, izdvojena su 4 miliona franaka za izgradnju poslanstva u Francusku, a ovu vest je kralju Aleksandru saopštio lično maršal Franše d’Epere 1928. godine. Naredne godine, pod budnim okom arhitekte Josifa Najmana, kome je poverena i izrada projekta dela unutrašnjih radova, počela je izgradnja ovog monumentalnog zdanja.

Biser art dekoa

Poštujući želju kralja Aleksandra da palata bude izgrađena u pravom francuskom stilu, arhitekta Rože-Anri Eksper, odlučio se na spoj tradicionalističkih i savremenih shvatanja francuske arhitekture, koji je u Beograd preneo duh domova-palata sa obala Sene. Zgrada jednostavne, ali ipak monumentalne fasade, bez preteranih i istaknutih ukrasa, velikih terasa okrenutih ka Kalemegdanu i školi Kralja Petra I, bila je nešto sasvim novo na mapi Beograd i izraz pariske dernier-cri, poslednje mode.

Zbog nagiba terena, odlučeno je da zgrada ima dva suterena, koja su bili namenjeni za smeštaj poslanstva, atašea i za konzularne poslove sa ulazom iz Pariske ulice. Prizemlje je bilo namenjeno za prostorije za prijeme, i u njega se ulazilo iz Gračaničke ulice. Pošto je palata poslanstva bila namenjena i za rezidenciju ambasadora, u ovu svrhu namenjene su prostorije smeštene na prvom i drugom spratu. Sa unutrašnje stranje, zgrada je okružena velikim i sa ukusom uređenim parkom i bazenom, a za njegovo uređenje bio je zadužen jugoslovenski arhitekta i vajar Petar Palavičini.

Čitava fasada obložena je belim venčanskim mermerom, što je dodatno pojačavalo utisak luksuza i francuske prefinjenosti. Dodatno je oplemenjena nizom bar-reljefa u izradi  vajara Karla Sarabezola, koji su utisnuti u fasadi bočnih krila, a koji predstavljaju prikaz najznačajnih figura francuske istorije. Na vrhu centralne fasade, okrenute ka Kalemegdanu, nalazi se skulptura koja predstavlja tri žene koje se drže za ruku i simbolizuju ideje Francuske revolucija: Slobodu, Bratstvo i Jedinstvo.

Raskošni enterijer

Raskoš spoljašnosti preneta je i u unutrašnjost zdanja. Iznad samog ulaza u salon za prijeme, nalazi se veliki medaljon sa likom Marijane, simbola francuske težnje za slobodo. Unutrašnjost zdanja izrađena je u kombinaciji mermera i hrastovine, a kompletan nameštaj je namenski pravljen za potrebe poslanstva, a u izradi su učestvovali Žil Lele i Remon Subes. Iz zapisa iz tog vremena saznajemo da su tepisi specijalno tkani u Boveu, te da je veliki kristalni luster pod centralnom kupolom izrađen u čuvenoj umetničkoj radionici Bages. Pored centralog salona, posebna pažnja bila je posvećena uređenju kabineta ambasadora i salonu njegove supruge, kao i velikoj trpezariji koja može da primi četrdeset gostiju. Pored namenskih tapiserija i skupocenih goblena, zidove zdanja ulepšavala su i umetničke slike iz kolekcije samog ambasadora, gospodina Damijera.

Pompezno otvaranje

Posle 12 godina izgradnje, nova Palata Francuskog poslanstva u Beogradu, otvorila je svoja vrata 21. decembra 1935. godine. Prvog dana zime, dok je prvi sneg vejao beogradskim ulicama, svečanom prijemu u organizaciji ambasadora Damijera i njegove supruge, prisustvovalo je gotovo 800 domaćih i stranih zvanica. Posebno je zabeleženo da je prijemu prisustvovao knez Pavle sa suprugom kneginjom Oglom, koja je bila prva dama beogradske elegancije i stila. Tradicija svečanih prijema nastavila se i u narednim godinama, a posebno je značajan prijem koji se svake godine organizuje povodom Dana pada Bastilje, 14. jula.

Za vreme Drugog svetskog rata, zgradu su koristili Nemci, da bi odmah po završetku rata bila vraćena Francuskoj. Neposredno pre početak rata, deo skupocenog nameštaja i umetnina prenesen je u Pariz, ali zbog novih francuskih zakona o zaštiti umetničke baštine, nikada nisu vraćeni u Beograd. U posleratnim vremenima, malo pažnje je posvećivano restauraciji i održavanju ambasade. Do velike promene dolazi za vreme boravka ambasadora Iga Pernea i njegove supruge Fransoaz u Beogradu. Zahvaljujući njihovom entuzijazmu, projekat obnove 5.500 kvadratnih metara ove vanvremenske lepotice, poveren je 2003. godine francuskoj dizajnerki Elen de Sen-Pjer. Potpuno rekonstruisana i osvežena Palata Francuskog poslanstva, danas je svedok viševekovnih bliskih i obnovljen odnosa Srbije i Francuske.