Na samoj raskrsnici dve najprometnije ulice, Kralja Milana i Kneza Miloša, nalazi se zdanje koje već čitav vek privlači pažnju prolaznika svojom monumentalnošću i neobičnom fasadom na kojoj se prepliču grčka božanstva, delfini, školjke i sirene. Iako na prvi pogled možete pomisliti da je u pitanju neka vrsta istorijskog ili pomorskog muzeja, u pitanju je Palata Jadransko-podunavske banke sagrađena dvadesetih godina XX veka.

Nastanak Jadransko-podunavske banke

U vreme izgradnje palate, Jadransko-podunavska banka važila je za najveću banku na teritoriji Kraljevine Jugoslaviji. Nastala je 11. maja 1924. godine udruživanjem Jadranske banke nastale 1905. godine u Trstu, a od 1921. godine sa sedištem u Beogradu i Podunavskog trgovačkog akcionarskog društva, takođe iz Beograd. Predsednik banke prilikom osnivanja bio je uspešni bankar i privrednik Vladimir Matijević, koji će na ovom mestu biti do svoje smrti 1929. godine, dok je direktor bio Stevan Karamata. Obojica su bili u upravi Srpske banke, najveće novčane institucije Srba u Austrougarskoj i najvećeg akcionara novoosnovane banke, što je u potonjim godinama dovodilo u pitanje poslovanje Jadransko-podunavske banke, posebno u berzanskim poslovima.

Ipak, od samog osnivanja, Jadransko-podunavska banka nastupala je sa velikim sredstvima i imovinom, sa brojnim podružnicama u čitavoj Kraljevini, kao i ekspoziturama u Njujorku i Čileu. Bila je jedan od osnivača prvog Udruženja banaka iz Beograda, a njeno uspešno poslovanje nastavilo se sve do 1944. godine, da bi 1946. godine sa Izvoznom bankom, Beogradskom zadrugom i Beogradskom trgovačkom bankom bila objedinjena pod nazivom Jugoslovenska izvozna i kreditna banka.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije

Palata kao simbol moći i sigurnosti kapitala

Za izgradnju centralne filijale Jadransko-podunavske banke odabrana je centralna Beogradska ulica, Kralja Milana koja je u to vreme važila za dvorsku ulicu u kojoj su svoje rezidencije gradili uspešni beogradski industrijalci i moćne bankarske ustanove. I zasta, po projektu iz 1922. godine izrađenom u ateljeu Filipa Holcmana, a sa potpisom Avgusta Rajnfelsa, palata je bila zamišljena kao monumentalno zdanje podigunuto u slavu finansijske moći, ali i kao nesumnjiv znak klijentima da će njihova sredstva biti u dobrim i sigurnim rukama.

Zgrada se prostire na gotovo 1200 kvadratnih metara, na samom uglu ulica Kralja Milana i Kneza Miloša, tadašnjoj Ulici kralja Ferdinanda. Po svojoj strukturi ima suteren i prizemlje, zatim mezanin, tri sprata i potkrovlje. Dok su donji delovi zgrade bili namejeni za bankarske poslove i smeštaj sefova, kancelarija i šalter sale, spratovi su bili namenjeni za stanove bankarskih službenika i apartmane za klijente banke iz drugih gradova i inostranstva. U novinama iz tog vremena, nalazimo i oglase u kojima se nude u zakup stanovi u ovoj zgradi, kako za stanovanje, tako i za poslovni prostor. Da bi se razdvojile ove dve funkcije zgrade, pored glavnog ulaza koji vodi u šalter salu, predviđena su i dva bočna uaza u ulicama Kralja Milana i Kneza Miloša koji vode do viših spratova.

Izgradnja je završena 1924. godine, kada se u nju seli sedište banke. 

Foto: Milena Arsenić

Grčki panteon na fasadi Jadransko-podunavske banke

Društvo ovoj monumentalnoj zgradi pravi Palata Vračarske štedionice, novčane institucije koja je pre ujedinjenja banaka u Jadransko-podunavsku banku važila za najmoćniju beogradsku banku. Ovo elitno društvo zahtevalo je i elitnu fasadu.

Fasada je osmišljena u postakademističkom stilu, koji je u to vreme još bio dominantan stil u izgradnji poslovnih i zgrada od javnog značanja. Zbog svojih ukrasa i razrađene fasade, svrstava se u red retkih zdanja u Beogradu koja su krajem XIX i početkom XX veka čijem se spoljnom izgledu posvećivala značajna pažnja.

Bogato ukrašena fasada obiluje brojnim elementima iz antičke grčke mitologije i arhitekture od jonskih stubova koji nose najviše nivoe zgrade do predstava mitoloških bića u vidu skulptura i medaljona. I tu se posebno vodilo računa. Na vrhu zgrade nalaze se četiri para figura rimskih bogova - Posejdona i njegove žene Amfirite, Posejdona i Apolona, Afrodite i Hermesa, te Apolone i Tihe, boginje sreće i blagostanja. U narednom redu se nalaze prikazi Hermesa i drugih mitskih pratilaca bogova, istovremeno nudeći simbol sreće i blagostanja, kao i božanske zaštite putnika na trgovačkim putevima kojima su se obavljali poslovi Jadransko-podunavske banka.

Kamene predstave sa likom Apolona, Afrodite, Tihe, Apolona, a posebno Heremesa i Posjedona, prisutne su i na nižim nivoima zgrade, kako kroz skulpture celog tela, tako i kroz ukrasne u vidu glava božanstava ili mitskih personifikacija u vidu bika, delfina, riba, morskih konjica, nimfi, sirena, kao i njihovih pratilaca. Pored ovih antičkih simbola, nalaze se i niz medaljona sa prikazom raznih delatnosti - ratarstva, pomorstva, industrije, rudarstva, oblasti u kojima je poslovala banka.

Iako je arhiv banke stradao u narednim decenijama, zabeleženo je da je za izradu većine skulptura bio zadužen slovenački vajar Lojze Dolinar, dok je medaljone izgradio Toma Rosandić. Dolinar je bio u bliskom odnosu sa bankom, koja je i finansirala izgradnju njegovog ateljea u Ljubljani.

Unutrašnjost koja pleni

Lukuz i sveobuhvatni prikaz moći nije se završavao samo na fasadi. Glavni ulaz, postavljen na raskrsnici, vodi ka predvorju i kružnoj šalter sali. Dok je fasada rađena u klasičnom stilu, u unutrašnji je zastupljen tada moderni art deko u vidu bogatih ukrasa i stepeništa od kovanog gvožđa sa floralnim elementima, mermeru, raznobrojnim vitražima i brojnim umetničkim delima na zidovima.

Posebno se izdvaja centralna kružna šalter sala, koju natrkiva masivna staklena kupola uzdignuta na 12 stubova. Sama kupola izrađena je od virtraža, sa prstenovima koji predstavljaju Apolona kao simbol Sunca, plodnosti, lepote, umetnosti i bogatstva. Kupola je bila opremljena i posebnim sistemom vodenog rashlađivanja koji je bio u funkciji sve do devedesetih godina XX. veka. U samom centru sale nalazi se i fontana sa skulpturom Afrodite, delo Petra Palavičina.

Iako bi samo ukrasni detalji ove palate mogli da zasluže poseban tekst, potrebno je napomenuti da ni sala za sednice ove palate nimalo ne zaostaje za ostatkom zgrade.  Ovalnog oblika, odiše bogatstvom od impresivnog drvenog mozaika na podu do zidova ukrašenim reljefima u drvetu i gipsu sa prikazima raznih događaja iz života grčkih bogova, ali i Indijanca koji drži lokomotivu.

Iako je Jadransko-podunavska banka prestala da postoji 1946. godine, njena tradicija nastavila se kroz Jugoslovensku izvoznu i kreditnu banku, te Jubanku. Danas se u ovoj palati nalazi sedište grčke Alpha banke koja je akvizicijom Jubanke postala vlasnik i ove monumentalne zgrade.