Poći ka periferiji Beograda – krenete li severno od centra, pa onda još "zavrnete" malo udesno – nekada je značilo naći se tamo gde nema kaldrme i asfalta. Ovde biste, u zavisnosti od vremenskih (ne)prilika, zagazili ili u gustu prašinu, ili u blato i mulj do kolena.

Jedine naznake života našli biste nadomak Bulbulderskog potoka. Ime kneza Milete nosila je jedina tamošnja ulica, ista ona koju danas znamo kao Bulevar despota Stefana.

Sredinom dvadesetih godina prošlog veka, ovde su, na mestu davnašnjih povrtnjaka i ciglana, jedna za drugom počele nicati kuće sa prizemljem i spratom. Više skromni no raskošni, ovi su domovi poneli izgled tipičnih varoških vila.

I po malo se čemu tada naslućivalo da će u njima kroz koju godinu živeti najučeniji ljudi prestonice.

Foto: Milena Arsenić - U kvartu se nalaze i dva ušuškana parka

Udahnuti život prašnjavim ulicama Palilule

S početka 20. veka, Beogradski univerzitet počeo je privlačiti sve više onih koji su želeli poći stazama visokog obrazovanja. U samoj prestonici, međutim, nije bilo dovoljno profesora koji bi te mlade ljude podučavali. Stoga ih se – bar u početku – moralo "uvoziti” sa strane; a jednom kada bi došli, ovi su učenjaci poželeli da u glavnom gradu i ostanu.

Njihova želja ubrzo je postala odlukom Udruženja univerzitetskih profesora: nadomak prestonice – a na teritoriji današnje opštine Palilula – otpočeće izgradnja naselja koje će udomiti naše učenjake. Prvobitni plan da se ovde smeste tri javna objekta tako je definitivno pao u vodu, a naselje koje ih je zamenilo poneće naziv Profesorska kolonija.

Foto: Milena Arsenić - U ovom delu grada i dalje možete videti predratne vile

Uvaženi profesori, kao budući stanovnici Kolonije, našli su se tada u nešto drukčijim ulogama. Svetozar Jovanović, profesor Tehničkog fakulteta, uz kolege Petra Krstića, Mihajla Radovanovića i Živka Tucakovića između ostalih, prihvatili su se sačinjavanja urbanističkog plana. U pomoć je priskočila i Beogradska opština, dok je Državna hipotekarna banka preuzela kreditiranje izgradnje.

Nedugo potom, godine 1926., poštovani učenjaci mogli su zasukati rukave. U narednih godinu dana, uspeli su kolonizovati deo između one jedine ulice na ovom području, nekadašnje Kneza Milete, i ulica Čarli Čaplina i Zdravka Čelara. Još jedna se docnije našla kao granica Kolonije – nakon što je potok iz doline Bulbulder pokopan pod tlo, zamenila ga je ulica Jovana Cvijića.

Foto: Milena Arsenić - Između naučnika i umetnika

Godine u kojima su učenjaci kolonizovali periferiju

Već od 1927., među prašnjavim uličicama periferije svoje domove su našli neki od najeminentijih profesora Beogradskog Univerziteta. Tek izgrađene vile udomile su Aleksandra Leka, Milana Budimira, Bogdana Popovića i Dragoljuba Jovanovića, dok su među prvim stanarima bili i Živojin Đorđević, Milutin Milanković i Tadija Pejović. Ukupno 23 doktora nauka i 15 članova Akademije nauka bili su među osnivačima Profesorske kolonije, dok je jedina stanovnica bez profesorske titule bila arhitekta Danica Milosavljević.

Danica, koja je tada radila u Ministarstvu građevina, i sama je na ovom mestu sazidala svoj novi dom. Ubrzo se, međutim, udala za profesora Jovana Tomića, te njena vila naposletku ostaje bez stanara.

Foto: Milena Arsenić - Kuća Milutina Milankovića

Nisu, naravno, profesori dozvolili da njihove ulice ostanu prašnjave i bezimene. Nakon iznošenja različitih predloga, a potom i usvajanja istih, na uličnim su se tablana našla imena Ruđera Boškovića, Ilariona Ruvarca i Jovana Cvijića. A kako ne bi ostala odsečena od Univerziteta i same varoši, Profesorska kolonija krajem 1927. dobija i saobraćajnu vezu sa Beogradom. Polazeći od Železničke stanice, a pre no što stanovnike doveze do Kolonije, linija gradskog prevoza spajala je ulice Nemanjinu, kneza Miloša, Takovsku i Botaničku baštu.

Kako je glavni grad vremenom rastao, tako je i Profesorska kolonija postala njegov "punoprani" deo. A dok je varoš bivala sve urbanija, Kolonija je ostala među mirnijim četvrtima. Svoj kulturno-istorijski značaj, pak, ovaj kvart prevashodno duguje svojim graditeljima i stanarima – jer, oni su od Beograđana načinili učene ljude, ucrtavši time prestonicu na mapu univerzitetskih gradova.