Delo francuskog impresioniste Kloda Monea, deo serijala od dvadeset ruanskih katedrala, predstavlja najvredniju sliku koja se nalazi u posedu Narodnog muzeja u Beogradu. 

Akvizicija remek-dela uoči Drugog svetskog rata na javnoj licitaciji predstavljala je trijumf za Muzej i prestonicu, a ujedno potvrdila njegovu visoku kotu na mapi evropskih kulturnih institucija.

Od poruge do umetničkog pravca

Klod Mone je počeo kao figurativni slikar. Dela poput "Dama u zelenoj haljini", "Japanka sa lepezom", "Gospođa Mone na sofi", "Žene u vrtu" pokazuju da je mogao postati izvrstan u tome, no Klod se ipak posvećuje pejzažu. 

Tokom posete Londonu 1871. godine, umetnik otkriva dela Vilijama Tarnera, čiji stil ostavlja snažan utisak na njega i čini prekretnicu u njegovoj karijeri. Mone počinje da se bavi odsjajem svetlosti na vodi, slikajući londonske pejzaže sa Temzom, u kojima teški lukovi mosta lebde kao u izmaglici nad svetlucajućom rekom.

Dogodine slika pejzaž koji će promeniti tok čitave istorije umetnosti - "Impresiju rađanja sunca". Danas najpoznatija Monea slika, tada je naišla na negativne kritike, pogotovo od kritičara i satiričara Luja Leroja. Kako bi izrugao stil slikanja, upotrebio reč "impresija", i tako nesvesno dao naziv celom jednom umetničkom pravcu - impresionizmu; koji će imati veliki uticaj na razvoj likovnog stvaralaštva.

Foto: Wikipedia / arttura.rs - Moneova "Ružičasta Ruanska katedrala"

"Ružičasta katedrala"

Serijal slika "Ruanske katedrale" jedan je od najznačajnijih i najsnažnijih ciklusa impresionizma, naslikan u periodu od 1892 do 1894. godine. Motiv? Velelepna katedrala Uspeća Bogodice iz 12. veka. Zdanje gotske arhitekture nalazi se u Ruanu, prestonici provincije Normandija, i "Gradu 1.000 tornjeva" kako ga je nazvao Viktor Igo, nedaleko gde je svojevremeno Jovanka Orleanka spaljena na lomači.

Premda i dalje stvara "pojedinačne slike", no to što je u stanju da više od dvadeset raznih slika iste katedrale, pokazujući je skoro uvek pod istim uglom, jasno ukazuje da za njega nije bitan predmet, nego utisak koji on stvara u ovaj ili onaj čas, pod sunčavim svetlom ili pod oblačim nebom, u prozračnoj ili maglovitoj atmosferi. Time je zdanje izgubilo svoju materiju, i struktura mu je skoro izbrisana. Ono što ostaje je neka vrsta suptilno obojenog vela.

Jedna slika iz tog niza dela, koja je predmet ovog teksta, nastala je na početku samog serijala, 1892. Ulje na platnu, prikaz katedrale sabajle, gde ljubičasto-ružičaste senke prekrivaju gotovo celu površinu slike, naziva se još i "Ružičastom ruanskom katedralom".

Zgoditak veka

Direktor Muzeja kneza Pavla, Milan Kašanin, 1939. otpočinje najambiciozniji poduhvat dotada, akviziciju Moneovog bisera, "Ružičastu ruansku katedralu". Ona je trebala da predstavlja krunu dotadašnjeg rada Muzeja, koji već iza sebe imao mnoštvo izložbi o kojima se naširoko vani pisalo, i uveliko se nalazio na evropskoj kulturnoj mapi.

Ovo delo pre svog otkupa promenilo je dosta vlasnika: do 1920. najpre nalazilo se u autorovom ateljeu u Živerniju, dok ga nisu preuzeli Klodov dugodišnji kupac, trgovac umetnina Duran-Ruel i "Bernhajm-Žen", jedna od najstarijih galerija u Parizu. Potom prelazi u ruke pariskog apotekara i kolekcionara Anrija Kanona 1930. Tu je bivstvovalo sve do 1939. i pojave u galeriji "Šarpantije". Na javnoj licitaciji u Parizu 18. februara 1939. godine, slika je pazarena za 197.800 franaka, a ono što je impozantno jeste činjenica da je ceo iznos plaćen isključivo od prodatih ulaznica Muzeja, što se mora priznati da je nezamisivo čak i za današnje vreme.

Pod ključem

"Katedrala" Narodnog muzeja sastavni je deo redovne postavke sve do 1996. i nemilog čina - krađe Renoarove "Kupačice". Nakon tog događaja, koji je ukazao na sve sigurnosne propuste, po preporuci službe obezbeđenja, uprava Muzeja je prisiljena da povuče celu inostranu zbirku i uskrati javnosti čast da ovo remek-delo vidi u dogledno vreme. Obnova Narodnog muzeja redefiniše taj termin, te se Moneovo delo može sporadično videti, ponajviše 2004. na postavci "Impresivno" na kojoj su bila prikazana najvrednija dela zbirke, sa impresionistima na čelu. Kao i svako Moneovo stvaralaštvo, i ovo je veoma traženo i cenjeno širom sveta, pa dobar deo svog tamičenja u depou izbegava upravo pozajmicama po raznim evropskim institucijama. Jedna od takvih jeste izložba u Paviji na jesen 2013. godine.

Napokon, od leta 2018. beogradska javnost opet ima privilegiju da uživa u ranojutarnjem pogledu na "Ružičastu ruansku katedralu" nakon višegodišnjeg preuređenja Narodnog muzeja.