Godina je 1935. i za novoosnovani Muzej kneza Pavla ovo je ključni čas da napravi iskorak u pogledu na svoje prethodnike i sustigne svoje evropske pandame. Jedan takav događaj bila je upravo nabavka Renoarove "Kupačica", nastale 1915. godine.

Malo ko je tada znao da će ova putena dama jednog dana uzburkati beogradsku javnost, ali ne zbog svog prefinjenog izgleda već zbog šokantnog (ne)dela.

Lepota kroz prizmu nesavršenosti

U 20-im i 30-im godinama 20. veka dela francuskih umetnika čine vrh evropskog stvaralaštva, te prema tome se ravna orijentacija muzeja - tzv.  "klasična moderna". Dakle, akcenat nije avangardni period pojedinih umetnika, zaobilazi se Pikasov kubistički period i Matisov fovistički, nego na dela impresionizma, ostvarenja koja se odnose na umerenije pravce moderne umetnosti. Biraju se primerci primereni muzeju koji gleda na ka najvećem rangu.

Za takav jedan poduhvat nabavke u tom trenutku dorastao je samo Milan Kašanin, direktor muzeja i vrsni znalac francuske kulture i umetnosti novijeg doba, studirajući istu na Sorboni. Pod budnim okom patrona kneza Pavla, Kašanin odlazi u Pariz, gde preko svojih kontakata u svetu kolekcionara i aukcijskih kuća saznaje koja dela su priuštiva muzeju, sugerišući to ministarstvima prosvete i finansija.

Foto: Narodni Muzej / Promo

Tako je 1935. godine na pariskoj licitaciji na red došlo delo Ogista Renoara - "Kupačica", ulje na platnu, akt jedne jedre dame mladačkih crta, sa ružičastim tenom koji ukazuje na njenu vitalnost i lepotu. Ovo ostvarenje priprada poznom periodu jednog od najistaknutijih impresionista, gde je njegova najmilija tema akt bujnih oblika, rado ga uklapajući sa pejzažom.

Obzirom da je autor nije bio među živima već izvesno vreme, kako to obično biva, vrednost njegovih dela je skočila. Konkurencija je bila žestoka, niko nije hteo olako da preda Ogistovo najpoznatije delo iz ciklusa aktova. "Prvi put, drugi put… Prodato! G. Kašaninu u ime Muzeja kneza Pavla!"

Konačan ceh? 45.800 franaka. Iznos od koga se i onima najimućnijim u Beogradu zavrtelo u glavi. I sve to za jednu sliku?!

Odakle novac, pitate se? Združenim naporom muzeja, nadležnog ministarstva i privatnih donatora prikupljena su sredstava za otkup ove slike, koja otvara prvo poglavlje u tek osnovanom beogradskom muzeju. Od tada pa nadalje deo je redovne postavke Muzeja kneza Pavla. Takođe, učestvuje u dveju izložbi francunske umetnosti. Najpre "Izložba modernog francuskog slikarstva" 1936. godine, a potom i izložbe "Sto godine francuskog slikarstva: od Davida do Sezona" 1939. godine, koja je ujedno i poslednja velika priredba muzeja uoči Drugog svetskog rata.

Otmica "Kupačice" u holivudskom maniru

"Kupačica" je činila okosnicu zbirke i prepoznatljiv znak sada Narodnog muzeja, tj. sve do 14. marta 1996. godine. Te kobne subote, usred bela dana, mladić ju je skalpelom isekao iz rama, urorlnao i ćutke izneo pored čuvara. Premda se isprva mislilo da je reč o profesionalcu, istraga je pokazala se radi o paceru, sitnom kriminalcu sa Dorćola. Naime, dotični Dorćolac se odvažio na ovo (ne)delo podstaknut holivudskim filmovima.

Kroz četiri dana slika je vraćena, ali, nažalost, ne u reprezentativnom stanju - došlo je do oštećenja, najpre usled nezgrapnog uklanjanja čime je isečen deo platna, a potom i uvijanjem što je uticalo da boja otpadne, te je "Kupačica" morala da bude povrgnuta višegodišnjoj restauraciji.

Ova krađa, i dana danas najveća u istoriji Narodnog muzeja, primorala je upravu da povuče celu inostranu zbirku. Povrh manjka adekvatnog obezbeđenja, drugi razlog ticao se veoma loših uslova u kojima su slike izlagane. Zaprepašćujući podatak je da su u jednom trenutku uslovi vazduha u prostoriji u kojoj se postavka nalazila bili su utoliko gori nego u tada prometnoj ulici 29. novembra. Stoga, uprava je bila primorana da dela prebaci u depo, koji se nalazi duboko pod zemljom zdanja. 

Najzad, Renoarova korpulentna dama iznova mami poglede posetioca Narodnog muzeja od njegovog ponovnog otvaranja 2018. godine.