Tamo kod Gradske bolnice kada se, laganim korakom onako malo uzbrdo krene Čingrijinom ulicom, nailazi se na Trećepozivačku česmu. "Samo još jedna u nizu", možda ćete pomisliti. Ipak, u pitanju je veoma posebna česma koja je posvećena vojnicima poginulim u Prvom svetskom ratu, spomenik njihovom junaštvu i žrtvi koju su podneli zarad svih nas.

Vojnici za vojnike

Pre nego što je Trećepozivačka česma podignuta, na njenom mestu nalazila se Bulbuerska česma na kojoj su vodu godinama zahvatali Zvezdarci. Danas nije poznato kako je izgledala, ali ono što se pamti jeste njena "hladna, ledena" voda sa izvora.

Što se tiče Trećepozivačke česme, dostupni podaci govore da je izgrađena u vreme okupacije zemlje tokom Prvog svetskog rata, a da je prvi put obnovljena 1927. godine. O tome govori jedan zapis iz 1937. u kome se navodi da je česmu obnovilo Društvo za ulepšavanje Bulbudera. Kako se navodi, tom prilikom postavljena je spomen ploča sa imenima boraca Sedmog pešadjskog puka trećeg poziva koji su decembra 1914. poginuli tokom teških borbi na Varovnici u blizini Mladenovca, braneći kotu 413.

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković", screenshot / "Pravda", 1932.

O postavljanju spomenika svedoči i zapis komandanta, majora Rakiđića koji se navodi u knjizi "Česme i fontane Beograda" Vladimira Bunjca:

"Zanimljiv dokument doneo mi je jednoga dana jedan beogradski radnik, kome, nažalost, neznam ni ime, a koji tvrdi da je sin vojnika Franca Knausa, čehoslovačke nacionalnosti. Knaus je prebegao iz austrougarske vojske na srpsku stranu i sa položaja je 20. septembra 1915. godine upućen "radi izrade spomenika izginulim borcima VII peš. puka III poziva". U Komandu se ima javiti kada ga bataljon bude pozvao.

Kako major navodi, Knausov sin je ispričao da je njegov otac, kao iskusni kamenorezac, na Trećepozivačkoj česmi rado u periodu od 23. do 26. septembra.  O tome šta se nakon toga dešavalo i kada je česma stvarno podignuta Rakiđić kaže da ne postoje sigurne informacije.

Ono što se zna jeste da su graditelji ove česme bili iz Sedmog pešadijskog puka trećeg poziva, odnosno iz istog onog sastava koji je podneo najteže bitke koje su se odigrale između 20. novembra i 2. decembra 1914. tokom odbrane Beograda. Na ovaj način odata je počast junacima trećepozivcima Četvrtog, Sedmog, Osmog, Jedanaestog i Petnaestog pešadijskog puka".

Foto: Nikolina Radovanović

Nestali natpis

Na spomen ploči koja se prvobitno nalazila na Trećepozivačkoj česmi, uz imena poginulih vojnika stajao je natpis:

"VII pešadijski puk III poziva Narodne vojske svojim vrlim drugovima koji viteški padoše za otadžbinu na Varovnici 1914."

Nažalost, ova ploča je, pod nepoznatim okolnostima, nestala. Njeno mesto, nešto kasnije, zauzela je jedna druga tabla sa, ne tako uzvišenim natpisom: "Voda nije za piće".

Ipak, Trećepozivačka česma po drugi put je obnovljena i ponovo otvorena 19. oktobra 1982. godine. Ovoj svečanosti prisustvovalo je više hiljada Zvezdaraca odajući poštu vojnicima trećeg poziva.

Ovoga puta kroz česmu više nije tekla hladna izvorska voda, već je slavina nakačena na gradski vodovod.

Foto: Nikolina Radovanović