Jedan od dokaza da naziv može da zavara je i, danas oronula, prelepa zgrada izgrađena na uglu ulica Vuka Karadžića i Gračaničke, na samomo obodu Parka Vojvode Vuka. Ne, vlasnici ove zgrade nisu bili vlasnici neke ergele i pasionirani ljubitelji konja, već trgovci suknom i tekstilom koji su početkom XIX veka zasnovali svoju porodičnu imperiju baš u Beogradu. 

Porodična kuća Pavlovića

Rodonačelnik Pavle, dolazi u Beograd posle propasti Prvog srpskog ustanka, i u tadašnjem trgovačkom centru Zereku, otvara malu radnju za prepravku sukna. Vremenom posao prenosi na sinove Dimitrija i Anastasa, koji osnivaju trgovačku firmu "Braća Pavlović". Pripadnik treće generacije trgovaca Pavlovića, Milan, jedan od Anastasove dece, bio je pokretačka snaga porodice koja je značajnije bogatstvo stekla posle Srpsko-turskih ratova. Proširio je asortiman, okrenuo se uvozu boljih štofova, ali zbog svoje strogoće i prekostio, bio je i osoba od koje su svi u porodici strahovali. Neki kažu da je upravo on, u želji da preuzme poslove od oca i brata Vlajka, bio razlog zbog koga je Vlajko, pod pritiskom poslova, digao ruku na sebe. U svakom slučaju, posle Vlajkove smrti, čitav posao ovog dela porodice Pavlović, koji je poslovao pod firmom "Anastas Pavlović", prelazi u ruke Milana, koji se bacio na širenje porodične firme. 

Nije se zaustavio samo na tekstilu. Kupovao je rudnike, a novac je uložio u finansiranje prve fabrike salame u Mladenovcu, koja je bila snabdevač srpske vojske i saveznika u balkanskim i tokom Prvog svetskog rata. Kao uspešan privrednik, Pavlović je bio biran najpre za člana nadzornog, a kasnije za člana upravnog odbora Narodne banke. Bankarstvom se bavio i kao član uprave Srpske kreditne banke i predsednik Beogradske trgovačke omladine. Okušao se i u pravu, kao sudija Trgovačkog suda, a politički angažman je imao kao opštinski odbornik i narodni poslanik za Beograd. Bio je oženjen suprugom Milicom, sa kojom je imao tri kćerke.

Raskošnu zgradu na uglu ulica Gračaničke i Vuka Karadžića sagradio je 1912. godine u stilu istorizma i secesije. Primer je velike porodične kuće i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.

Iako je od oca nasledio tri kuće - u Knez Mihailovoj, Dubrovačkoj i Dositejevoj, Pavlović je oko 1910. godine odlučio da za sebe i porodicu sagradi novu velelepnu kuću koja će biti u blizini radnje. Tako je kuću sagradio na zemljištu koje je nekada pripadalo Živku Karabiberoviću, bankaru i predsedniku Beogradske opštine. Sama zgrada sazidana je na uglu dve ulice, i sastoji se od suterena, prizemlja i sprata. Unutrašnjost je organizovana oko centralnog hola u kome se nalazilo dekorativno stepenište. Pored soba za porodicu i goste, kuća je imala i deo za poslugu, poseban podrum za drva i svoju perionicu. 

Zgrada džokej kluba

Najugledniji stručnjaci su bili zaduženi za izgradnju. Projekat je poverio arhitekti Nikoli Nestoroviću, koji je do tada projektovao Upravu fonda, Beogradsku zadrugu i Zgradu sa zelenim pločicama, hotel Bristol, sanatorijum Vračar i Učiteljski dom. Izvođači radova bili su inženjeri Stojan Veljković, Andra Ristić  i građevinski limar Milan Ilić. Ulazna vrata bila su zaštićena nadstrešnicom. Ograda i kapija su izrađene od kovanog gvožđa.

Centralno stepenište nalazi se u srednjem delu prizemlja i sprata, a natrkiveno je staklenom tavanicom. Samo prizemlje kuće bilo je namenjeno dnevnom boravku porodice i obuhvatalo je dva prostrana salona. Sprat je bio namenjen za spavaći i gostinski deo, a tu se i nalazio i Pavlovićev kabinet. Zanimljivo je i rešenje po kojem je svetlarnik iznad glavnog stepeništa bio namenjen za osvetljavanje soba za oblačenje na spratu. Ono što je danas retkost je i da su u sobama okrenutim kao ulici sačuvani prvobitni radijatori sa secesijskim reljefima, kao i vrata ukrašena neupadljivim duboreznim cvetovima. U dvorištu je bila predivđena izgradnja prostorija za kola i konje. 

Svoju novu namenu kuća Pavlovića dobija posle Prvog svetskog rata. Usled pada vrednosti dinara, firma "Anastas Pavlović" bila je u teškom stanju, pa se Milan odlučio da izda svoju porodičnu kuću Poslanstvu Velike Britanije.  Smatra se i da su tada izvršene prepravke u unutrašnjosti kuće – sve prostorije u suterenu, osposobljene su za stanovanje. Takođe, konje su zamenili automobili, a dozidan je i sprat sa sobama za poslugu. 

Svoj naziv iz naslova, kuća dobija posle smrti Pavlovića. Naime, 1928. godine, u prostorije se useljava Dunavski klub jahača "Knez Mihailo", koji tu organizuje svoj džokej klub. Za novo renoviranje bio je zadužen arhitekta Ivan Belić. Belić je od prostorija za poslugu napravio novu kuhinju, a prizemlje uredio za potrebe restorana. 

Ipak, najveće promene, ova zgrada pretrpela je 1932. i 1939. godine. 1932. godine, pod nadzorom arhitetke Aleksandra Jankovića i preduzimača inženjera Đorđa Jankovića, porušena je garaža u dvorištu i izgrađena svečana sala sa pozornicom i prostorijama za umetnike. Sala je bila natrkivena velelepnim svetlarnikom napravljenim od staklenih prizmi. Ovim je Džokej klub postao centar noćnog života najviđenijih ljudi ondašnjeg Beograda. Klub je doživeo još jedno proširivanje 1939. godine, kada su delu okrenutom ka Gračaničkoj ulici dozidane kancelarije. Za vreme nemačke okupacije tokom, na ovom mestu bilo je sedište Folksdojče Kulturbunda, organizacije koja je za cilj imala razvijanje nemačke kulture i jezika.

Institut za kriminološka i sociološka istraživanja

Posle Drugog svetskog rata ponovo je promenjena namena zgrade. Posle prodice Pavlović, ambasade i džokeja, u zgradu se uselio Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, nastao integracijom dve naučno-istraživačke ustanove – Instituta za kriminološka i kriminalistička istraživanja i Sociološkog instituta Srbije. Unutrašnjost je preživela manje izmene, kada su pregrađivanjem prostorije nekadašnjeg restorana pretvorene u radni prostor. 

Najviše promena je preživela svečana sala, u kojoj se više ne mogu videti ukrasni gipsani radovi, kao ni svetlarnik. Nažalost, ni velelepna fasada nije odolela zubu vremena. Ostaje nada da će u nekom narednom periodu Zgrada Džokej kluba i porodična kuća porodice Pavlović zasijati starom slavom.