Ima dosta zgrada i objekata u Beogradu koji zaslužuju da budu obeležja prestonice. Ali malo ih je koje su izdržale, u svojoj relativno kratkoj istoriji, kao što je to zdanje poslovnog centra Ušće u bloku 16, čiji je autor arhitekta Mihailo Janković.

Simbol Beograda na ušću dveju reka 

Novi Beograd mnogi nazivaju “gradom u gradu”, a sa svojih više od 200 000, po popisu od 2002. godine, 217 773 stanovnika, je najmnogoljudnija opština u Srbiji.  U isto vreme  kao arhitektonski podsetnik socijalističke konstrukcije. I nije samo po ovome jedinstvena celina u zemlji. Od onih posleratnih godina kada je više od 200 000 akcijaša – brigadira iz cele ondašnje Jugoslavije udaralo temelje novog dela Beograda, do šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, kada su mu prišili krilaticu “najveće spavaonice”. Novi Beograd je sve to prerastao i postao ono što je danas. Centar poslovnog sveta Balkana, mesto iz koga u saobraćajnim špicevima preko mostova beogradskih reka “teku” kolone u oba pravca. I prema levoj i desnoj obali Save i Dunava, te stasao u značajan deo evropske metropole – Beograda. I novobeogradska arhitektura je u međuvremenu modernizovana mnogobrojnim novim zdanjima i sanacijom starih, kao što je to slučaj sa Sava Centrom koji će kroz koji mesec dobiti “novo odelo”. Začetak tog, slobodno ga možemo nazvati, novog arhitektonskog talasa je zdanje nekadašnjeg Centralnog komiteta, koga još uvek mnogi lociraju kao CK koji je, nakon turbulentne istorije na kraju  pretvoren u poslovni i šoping centar Ušće.

Prvi čin istorije CK - za malo srušen

Za nešto više od pola veka Novi Beograd je uspeo da ima više zdanja koji su postali zaštitni znakovi prestonice. Od zapadne kule Geneksa, SIVa, danas Palate Srbija, Šest kaplara pa do prvog šoping mola na ovim prostorima – Ušća. Sa poslednjeg sprata palate pruža se jedinstven pogled na stari deo Beograda, Kalemegdan, ušće Save u Dunav, kompleks zelenila od Palate Srbija pa sve do starog železničkog mosta, Starog sajmišta i novobeogradskih blokova. Sagrađena je 1964. godine kao „Palata društveno-političkih organizacija”, a u njoj se nalazilo sedište Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, zbog čega je dobila popularni naziv „CK”. Dok je bio sedište “organa” vladajuće komunističke partije Jugoslavije, u njemu je bio smešten partijski Centralni komitet, a narod je jednostavno skratio naziv na CK. Pored jednog od centralnih mesta na kome se odlučivalo u tadašnjoj državi, predstavljao je simbol političke, ekonomske, a bogami i vojne moći. CK je bio i trn u oku svima onima koji su bili protiv tog sistema. Jedan među prvima koji je javno zagovarao njegovo rušenje kao simbola komunističke vlasti nove Jugoslavije bio je Nikola Kavaja. Ovaj, kako su ga nazivali “antikomunistički terorista” bio je jedan od osnivača Srpskog oslobodilačkog pokreta otadžbina. Prvi je izveo bombaške napade na diplomatska predstavništva u Čikagu, Vašingtonu, Njujorku, San Francisku i Torontu. Krajem osamdesetih godina prošlog veka sa stotinjak članova organizacije hapse ga, ali je  pušten nakon plaćanja kaucije. I Kavaja, sa nadimkom “Lovac na Tita”, ima terorističku ideju identičnu onoj koja se desila 22 godine kasnije, 11. oktobra 2001. godine. Tada je cela planeta sa užasom pratila rušenje kula bliznakinja Svetskog trgovinskog centra u Njujorku. Elem, Kavaja je 1979. godine, kako bi izdejstvovao puštanje uhapšenih saboraca, oteo putnički boing 727 sa leta Njujork-Čikago sa idejom da se obruši na zgradu CK na Ušću. Pošto mu se u toj samoubilačkoj nameri nije hteo pridružiti saborac Stojiljko Kajević, na čijem je oslobađanju insistirao, odustaje i leti u Irsku. Uhapšen je i isporučen Americi. Osuđen je na 65 godina. Bio je rangiran kao sedmi  u svetu terorista. Umro je 2008. godine u Beogradu. Tako je tadašnji CK “preživeo” prvu ozbiljnu pretnju svog postojanja.

Drugi čin, izdržao je i udare “tomahavka”

Ogroman “ispit izdržljivosti” zgrada Centralnog komiteta doživaljava 1999. godine. Soliter koji je NATO “prepoznao” kao simbol vlasti Jugoslavije, a pre svega Slobodana Miloševića, dva puta je bio meta agresora. U besomučnom razaranju koje je trajalo 78 dana, a koje Evropa u svojoj istoriji ne pamti, na zgradu je lansirano 12 tomahavk raketa. Kataklizmična scena solitera zahvaćenog vatrom iznad koga se diže ogroman stub crnog dima, obišla je tih dana televizijski eter. Zgrada je oštećena, ali ne i srušena. Odolela je i strašnim “tomahavcima”. 

Treći čin, i šta ćemo sad?

Ili, “biti ili ne biti”, pitanje je sad, koje je postavio novi vlasnik “okrnjenog” zdanja na Ušću? Rušiti soliter koga su “načeli” NATO projektili, ali nisu “dovršili”, ili… ? Prevagnulo je ono “ili”. Ovaj i u ta vremena moderan soliter, pokazao se mnogo moćniji nego što su mnogi mislili. Ne samo snažniji, već je nakon rekonstrukcije i viši za dva sprata i gotovo 6 metara. Prvobitne visine 103,9 metara, na početku dvadeset prvog veka dosegla je sa antenom na krovu 141 metar.

U novom “staklenom” odelu predstavlja i po izgledu i po funkcionalnosti, moderan poslovni objekat i teško bi iko pomislio da je izgrađen pre više od 6 decenija. Arhitekta Janković predvideo je da sastavni deo zgrade bude i kružni paviljon sa konferencijskim prostorom, koji nije nikada zaživeo. Zato je u neposrednoj blizini, vizuelno i funkcionalno gotovo da pripada obnovljenoj kuli, podignut najveći trgovinski centar na Balkanu sa 130 000 kvadratnih metara površine. Godine 2020. dobija brata blizanca “Poslovni centar Ušće 2“, ili “Ušće Tower 2” sa 22 sprata koji se u potpunosti uklopio u kompleks. I kako neko reče, istorija uvek ima pobednika! Do sada je, pored svih izazova, ovaj novobeogradski soliter izlazio kao pobednik.