Pomalo u senci ruševina onog novijeg Generalštaba, nalazi se zdanje koje mu svojim izgledom i sudbinom predstavlja pravi kontrapunkt. Zgrada starog Generalštaba, kako je danas poznajemo, izgrađena je dvadesetih godina XX veka kao jedna u nizu monumentalnih zdanja koja su Ulicu kneza Miloša od senovitog šetališta pretvorili u centar administrativnog života Kraljevine. 

Na temeljima ratne reparacije

Prvobitna zgrada Generalšta srpske vojske nalazila se na Kalemegdanu, u zdanju koje danas poznajemo kao sedište Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Veliki rat koji se u drugoj deceniji XX veka nadvio nad Beogradom nije je poštedeo. Tokom jednog austrijskog bombardovanja grada 1915. godine zgrada je ozbiljno oštećena. 

U posleratnom periodu, Generalštab je obnovljen ali se javio novi problem. Nova država, koja se pružala od najsevernije do najjužnije južnoslovenske zemlje, zahtevala je brojniju vojsku koju je pratila i sve veća birokratija. Skromno zdanje na Kalemegdanu bilo je previše malo za sve potrebe vojske Kraljevine Jugoslavije, ali je nedostajalo finansijskih sredstava. 

Izlaz je nađen u sredstvima koje je Austrougarska isplatila kao ratnu reparaciju Srbiji posle Prvog svetskog rata. 

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - Detalj sa fasade

Ruski imigrant gradi Generalštab

Oktobarska revolucija i Prvi svetski rat u donose Beograd plejadu vrhunskih ruskih umetnika, naučnika, inženjera, graditelja koji su novi dom daleko od doma našli u našem gradu. Ispostaviće se da je ovaj ruski gubitak bio zamajac srpskog razvoja u ovom periodu. Jedan od njih bio je Vasilij Fjodorovič fon Baumegarten koji je će novom gradu ostaviti jedu od najlepših zgrada sagrađenih između dva svetska rata. 

Vasilij Baumgarten bio je poreklom iz Sankt Peterburga, gde se školovao pri Aleksandrovskom kadetskom korupusu i elitnoj Nikolajevskoj inženjerskoj školi i akademiji. Kao školovani inženjer i oficir ruske vojske, služio je prvo u Vladivostoku, te u rodnom gradu pri gradskoj upravi. Bavio se kako civilnom gradjom, tako i projektovanjem vojnih objekata. Posle Oktobarske revolucije kao jedan od Belogardijaca, preko Sevastopolja, Istanbula i Galipolja pristiže u Beograd. Dobija mesto glavnog arhitekte u Mornaričkom ministarstvu u činu general-majora Jugoslavenske kraljevske vojske, ali radi i u civilnom sektoru pri Ministarstvu građevinarstva. 

Pred njega je 1924. godine stavljen zadatak da projektuje novu zgradu Generalštaba vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije koja je trebalo da upotpuni niz monumentalnih građevina koje su, takođe po projektima ruskih arhitekata imigranata, nicale na između Glavne železničke stanice i Slavije. Tu se, naime, nalazila i zgrada Vojne akademije, te Kasarna VII puka i manjež Kraljevske konjičke škole. 

Skriveni sjaj "Sale Ratnika"

Za razliku od modernizma koji je sve više menjao lica evropskih prestonica, ruske arhitekte donele su u Beograd strogi klasicizam oličen u masivnim zdanjima na kojima su se nalazile brojne i, čak, suvišne skulpture i drugi arhitektonski elementi. Ni Baumgarten nije odstupao od ovog stila prilikom projektovanja nove zgrade Generalštaba.

Masivna zgrada izgrađena je na uglu Kneza Miloša i Nemanjine u obliku ćirilićnog slova P. Tri vidljive fasade izvedene su u monumentalnom stilu i bogato ukrašene skulpturama vajara Amosova po projektu arhitekte Ivana Rika. Na samom vrhu zdanja nalaze se četiri grupe figura koji prenose poruke iz antike: strelac i vojnik sa mačem, borba dva vojnika, vojnik koji ubija ženu i sebe i vojnika koji pridržava ranjenika. Zbog impresivne spoljašnosti koja je dominirala okruženjem, zgrada je ponela ime Kamena palata. 

Bogatstvo ukrasa preneseno je i u unutrašnjost gde su od poda do plafona kombinovani elementi antike i renesanse prenoseći na beogradske ulice sjaj dvorova carske Rusije. 

Posebna pažnja posvećena je svečanoj "Sali Ratnika" iznad čijeg se ulaza nalazi još jedno podsećanje na antičke motive u vidu relejfa "Samson i lav" u izradi Vladimira Zagorodnjuka. Iznad jonskih stubova postavljenih između bočnih prozora sale nalazi se biste ratnika u ratnoj opremi i panciru koji zamrznuti u vremenu i gipsu čuvaju salu. Oslikana tavanica ukrašena je dodatno medaljonima i floralnim elementima i detaljima dvoglavog orla i srpskog grba. 

Zbog svog impozatnog izgleda, palata je 1937. godine proglašena za najlepšu zgradu prestonice. 

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - Novoizgrađeni Generalštab

Svetionik prkosa u ratovima

A onda je došao rat, a sa njim i nemačko i savezničko bombardovanje Beograda, te oslobodilačko gruvanje ruskih kaćuša. Sudbina je htela da zdanje Generalštaba ostane neoštećeno u ratovima. Uskoro postaje i dom Generalštaba Jugoslovenske narodne armije, kao i pomoćna zgrada u kompleksu novog crvenog Generalštaba građenog pedesetih i šezdesetih godina. 

Stradanje je izbegla i tokom NATO bombarodvanja 1999. godine kada je novi Generalštab zadobio fatalne udarce tomahavka. 

Ipak, dva rata, godine nebrige i krize učinile su svoje i sjaj Baumgartenove palate polako se gasio. Vanvremenska kamena lepotica zasijala je novim sjajem početkom druge decenije XXI veka kada je konačno izršena neophodna rekonstrukcija.