Da li ste znali da je jedan rođeni Beograđanin bio Car, i to Rimskog carstva? Bio je to Flavije Jovijan, rođen u Singidunumu, a carevao je 236 dana. Otac Varonijan bio  je zapovednik graničnih jedinica koje je osnovao Dioklecijan, čiji je božanski nadimak po Jupiteru, bio Jovia. Kažu da je Jovijan naučio da piše, tek, kada mu je lovorov venac stavljen na glavu, ali mu to nije smetalo da postane car. Ima onih koji tvrde – greškom!?

Srbija zemlja rimskih careva

Obeležavanje 1700 godina Milanskog Edikta u planetarni fokus postavilo je Srbiju i Niš, a priča o  caru Konstantinu podsetila je svet da je ovaj naš prostor iznedrio ukupno 18 vladara Rimskog carstva. U tom "carskom buketu“ jedan je ostao nedovoljno poznat, nekako skrajnut u nekom kutku istorije. A trebali bi da znamo, jer je reč o čoveku rođenom na području današnjeg Beograda, a ondašnjeg Singidunuma, tako reći sugrađanin. Njegov otac Varonijan, za koga neki tvrde da je bio običan seljak, koji je uspeo da se visoko pozicionira u vojnoj hijerarhiji, bio je veoma omiljen među običnim vojnicima. Jovijan, očito sa očevom reputacijom kao "vetrom u leđima“, postaje carski gardista, a kod Konstancija II je u carskoj pratnji. Da iza "uspešnog muškarca, stoji žena“ potvrđuje i njegov brak sa Haritom, kćerkom visokopozicioniranog i slavnog rimskog starešine Lucijana.

Kako je jedan Beograđanin zavladao Rimskim carstvom?

Jovijan Flavije rođen je u Singidunumu 331. godine, od oca Varonijana zemljoradnika, običnog seljana. Pošto je to bilo vreme čestih ratova, Varonijan je delio sudbinu svih rimskih građana, obavezu učešća u vojnim pohodima. Vojna obaveza obuhvatala je sve muškarce od 17 do 60 godina, a Varonijan je uspeo svojim sposobnostima da se domogne visokog mesta zapovednika legije. Bio je dobar vojskovođa omiljen među oficirima i kod obične vojske.

Kako je njegov sin Jovijan uspeo da dospe do pratnje cara Konstancija II, ostaje nepoznato, ali se pretpostavlja da je u tome otac imao značajnu ulogu. Rimljani su bili u dobroj meri sujeverni, i pomno su posmatrali sve oko sebe, tumačeći "znake“ na svoj način, uglavnom zagledani u budućnost.

Jovijan kao gardista bio je svedok iznenadne smrti cara Konstancije II 361. godine u Kilikiji, oblasti u Maloj Aziji, u današnjoj Turskoj. Dobio je veoma odgovorn zadatak – da isprati telo imperatora na večni počinak u Konstantinopolj. Rimski vojnik i istoričar Amijan Marcelin, svedok tih dešavanja zapisuje:

“Kada je telo pokojnog cara Konstancija oprano, namazano i položeno u kovčeg, naređeno je Jovijanu, tada još carskom gardisti, da ga sledi sa kraljevskom pratnjom u Konstantinopolj. Tamo je trebalo da bude sahranjen. Dok je Jovijan sedeo u kolima koja su nosila posmrtne ostatke, poklonjeni su mu, prema postupku uobičajenom za careve - uzorci vojničke hrane, pokazana mu je državna zaprega, i prema običaju, presretala ga je masa sveta. Ovi simboli predskazali su Jovijanu carsku vlast, doduše neuspešnu i pod senkom, budući da je upravljao posmrtnom povorkom.” 

Marcelin beleži i snove Varonijana, oca budućeg cara: “Na ovom mestu si ti, Fortuno rimske države, s pravom optužena jer si, dok su oluje potresale državu, istrgla kormilo od vladara iskusnog u upravljanju i predala ga mladiću koga nisu odlikovala nikakva značajna dela, te ga stoga ne treba ni koriti, ni hvaliti.”

Bilo kako bilo, Jovijan napreduje u vojnoj hijerarhiji i postaje zapovednik garde Konstancijevog naslednika, cara Julijana. Kako rekosmo, behu to ratna vremena i leta 363. godine car Julijan krene u pohod na tradicionalnog neprijatelja persijance. Rimske legije duboko su prodrle na neprijateljsku teritoriju, kada je u jednom sukobu smrtno stradao imperator Julijan, koji je tako završio svoju dvogodišnju vladavinu rimskim carstvom. Vojska ostaje na neprijateljskoj teritoriji, obezglavljena, bez provijanta i snabdevanja, sa moralom na "niskim granama“. To je vreme krize Rima, koja se ogledala i u mnoštvu careva, koji su "kako su dolazili na presto, tako i sa njega silazili“. Doba kada je "naš“ Jovijan stavio zlatni lovorov venac na glavu.

Nastaviće se...