Politička situacija u okupiranoj zemlji postala je još zamršenija nakon uplitanja komunističkog odreda Josipa Broza Tita. Vođen oprečnim uticajima, Kralj se lako priklanjao najpre srpskoj, a potom britanskoj strani. Okolnosti se nisu smirivale ni po oslobođenju Beograda od Nemaca 1944. godine kada je legitimitet kraljevske vlasti doveden u pitanje. Ponovo se priklonivši Britancima, Petar ovog puta okreće leđa Draži Mihailoviću i staje na stranu lidera komunista.

Mnogo se prašine podiglo i usled odluke da se Kraljev povratak u zemlju odloži do izglasavanja o očuvanju monarhije. Za razliku od Britanije i Sovjetskog Saveza, Petar II i ostali jugoslovenski političari u emigraciji nisu o tome hteli ni da čuju. Britanska vlada stoga je vršila jak pritisak na Kralja da bi napokon, marta 1945. godine, on preneo sva politička ovlašćenja na tročlano namesništvo i privremenu vladu na čelu sa Josipom Brozom Titom i ministrom inostranih poslova Ivanom Šubašićem.

Da li je ovaj čin označavao i Kraljevu abdikciju, tema je o kojoj istoričari i danas imaju suprotstavljena mišljenja. Ipak, iako je ostatak života proveo u egzilu, Petar II Karađorđević do kraja života oslovljavan je titulom Kralja.

Foto: Wikipedia /  Imperial War Museums, NA 16313 - Kralj Petar II i Ivan Šubašić

Poslednje godine života u Americi

1945. godina ponovo kralju Petru II donosi životne prekretnice. Leta te godine u londonskom hotelu "Kleridžis" rađa mu se sin Aleksandar, ali da bi postao naslednikom prestola, pravila su nalagala da je morao biti rođen na jugoslovenskom tlu. Premijer Čerčil stoga je hotelski apartman u kome je Aleksandar rođen proglasio jugoslovenskom teritorijom. Po preuzimanju vlasti od strane Komunista u Kraljevini, međutim, Josip Broz Tito zadaje udarac Petrovom neprihvaćenom braku ukinuvši mu apanažu. Nekoliko meseci kasnije i monarhija je ukinuta referendumom, te od 29. novembra 1945. godine bivša Kraljevina postaje Republika Jugoslavija.

Sa suprugom i sinom Petar će u Londonu ostati do 1954. godine. Otisnuvši se put Amerike, tamo upoznaje još jedan emigrantski par – lekara kineskog porekla Frenka Loua i njegovu suprugu Mici, inače Srpkinju rođenu kao Milica Anđelković. Prijateljstvo sa porodicom Lou, ipak, dovešće do novih afera i raskola. Govorilo se da je Petar bio u tajnoj vezi sa Mici, zbog čega se kasnije rastao sa suprugom. Kružile su i priče da je upao u dugove zbog kocke, te da je živeo od pomoći emigranata i majčinog nasledstva. Politički je bio aktivan tokom celog boravka u SAD, tesno sarađujući sa srpskim emigrantima i stupajući u red Svetog Jovana Jerusalimskog.

Intrige koje su nadživele poslednjeg jugoslovenskog Kralja

Pod pseudonimom Petar Petrović, Kralj je početkom 1970. godine primljen u njujoršku bolnicu "Sen Kler" usled oboljenja jetre i bubrega. O njemu se tada starao bračni par Lou, ali 3. novembra iste godine, Petar II Karađorđević izgubio je bitku s bolešću.

Kontroverze su, pak, nastavile da ga prate i nakon smrti. Nesuglasice oko lokacije njegove sahrane dovele su do sudskog spora između Kraljeve porodice i Mici Lou. Naposletku, Petar II sahranjen je u manastiru Svetog Save u Libertivilu, državi Ilinoj (kako je i sam zahtevao u testamentu), iako su njegova supruga, sin i brat Tomislav Karađorđević želeli da počiva pored kraljice Marije na londonskom kraljevskom groblju.

Po tome je Petar II Karađorđević postao jedini monarhistički vladar sahranjen na teritoriji SAD. Nakon njegove smrti, mnogo se pitanja postavljalo oko dragocenosti koje je porodica Karađorđević početkom rata iznela iz zemlje. Preko 200 sanduka zlata zaplenjeno je ’40-tih godina prošlog veka od strane Italijana, Nemaca, jugoslovenske Vlade, četnika i kontraobaveštajne službe OZNA. Mit o "narodnom zlatu" ostao je aktuelan do danas, a u međuvremenu je, početkom 2013. godine, odlučeno da posmrtni ostaci kralja Petra II budu preneti u crkvu Svetog Đorđa na Oplencu.

Maja iste godine, Petar II Karađorđević sahranjen je pored supruge, kraljice Aleksandre. Uz brojne afere koje su ga pratile, njegov život i političko delovanje još uvek ostavljaju mesta za polemiku. Činjenica je, ipak, da se u zahtevnoj kraljevskoj ulozi našao veoma mlad i neiskusan. Nestabilne društvene i političke okolnosti situaciju su činile još težom, što je nepripremljenog Kralja stavljalo u nezavidnu poziciju. Celoživotno izgnanstvo, ipak, okončano je njegovim posthumnim povratkom u zemlju, a po rešenju Višeg suda u Beogradu, Kralj Petar II Karađorđević rehabilitovan je 2013. godine.

*Naslovna fotografija deo je projekta digitalizacije fotografija u okviru Arhiva Gradskog veća Velingtona, Novi Zeland.