Možda vas naslov asocira na večitu borbu između pušača i nepušača za koji metar više slobodnog prostora, ali ova priča vodi nas u Beograd vek i nešto u prošlosti.

Tada je u samom centru Beograda otvorena prva srpska fabrika duvana. Nekoliko decenija miris sveže sečenog duvana šetao se kroz varoš iz jedne u drugu fabriku, da bi početkom prošlog veka bio oduvan put Niša. 

Od Turaka, a kako drugačije

Neki ga zovu pravim uživanjem, neki nesnosnom pošasti, ali duvan kakav god bio ima duboke korene u Srbiji. Kao i drugi omiljeni porok (kafa) na naše prostore stigao je sa Turcima. U početku su čudnu biljku gajili retki seljaci, koji su ih prodavali zanatlijama avandžijama koji su spretno seckali strukove duvan i prodavali dalje. Ime su dobili po avanima, koji nisu bili oni koji služe za mrvljenje začina, iako su od njih pravljeni. Naime, u pitanju bile spravice sklopljene od polovina starih avana na čijem se jednom delu nalazio oštar nož kojim su spretni majstori pretvarali listove u tanke trake koje su potom korišćene za zavijanje u cigare ili punenje lula.

O popularnosti duvana i duvandžijskog posla govori činjenica da je pred kraj XIX veka već nadaleko bio poznat aleksinački, kruševački, vranjski duvan, te duvan iz okoline Bajine Bašte. Beograd kao prestonica postaje najveće tržište duvana, te 1884. godine država uvodi obavezu žigosanja i označavanja paklica duvana. Unosan posao sa trgovinom duvanom rezultiraće i stvaranjem prve fabrike duvana dve godine kasnije. 

Grafika: Feliks Kanic

Mirs duvana iz Grand hotela

Prva fabrika duvana u Beogradu i Srbiji osnovana je 1886. godine u Beograd, kada je država dala banci Lender iz Beča koncesiju na eksploataciju duvana u Srbiji na 50 godina. Još uvek privredno nerazvijena, Srbija nije imala dovoljno resursa za izgradnju industrijske zone, te je prva fabrika izgrađena u samom centru grada – prizemlju hotela "Grand" u Čika Ljubinoj ulici. Ovaj hotel izrastao je iz turskog hana pod upravom Mijaila Ristića i bio je nadaleko čuven po svojoj kafani Prestolonaseldnika srpskog Aleksandra, a srušen je šezdesetih godina XX veka zbog izgradnje Filozofskog fakulteta. Dok su se u prizemlju nalazile mašine za obradu duvana, na spratu su se nalazile upravne prostorije fabrike.

Vrlo brzo će se ispostaviti da je prizemlje jednog hotela ipak nedovoljno za ozbiljniju proizvodnju, te se na obližnjem placu koji je knez Mihailo poklonio Srbskom učenom društvu za izgradnju svog zdanja. Pogađate, u pitanju je isto ono mesto na kome će trideset godina kasnije nići Palata SANU.

Iste godine niče i treća fabrika duvana u Beogradu, bolje rečeno, treći pogon Lenderove fabrike i to na Paliluli. Lokacija ove fabrike bila je tada daleka periferija, slabo naseljena ali uz Carigradski drum koji je povezivao sve delove Srbije i bio glava trgovačka ruta. Iako je danas svaki trag ove fabrike izbrisan, na osnovu zapisa iz tog vremena može se pretpostaviti da se fabrika nalazila na mestu današnjeg Dečjeg kulturnog centra u Takovskoj ulici.

Konačno, godinu dana kasnije, 1887. godine, napravljena je četvrta i najveća fabrika duvana kod kafane "Mostar", negde na području između današnjeg tržnog centra "Galerija" i Vapine fabrike papira.

Sve je otišlo u dim

Saradnja između države i bečke banke potrajaće samo dve godine. Naime, ispostaviće se da je banka Lender lažirala bilanse uspeha, tako da je država umesto da uzima "kajmak", ustvari postala finansijer banke koja je i državne donacije i prihode od prodaje trpala u svoje džepove. Ovaj skandal doveo je do brzog raskida ugovora, te država kontrolu nad proizvodnjom i prodajom duvana uzima u svoje ruke. Tako je 1889. godine u istom onom hotelu "Grand" u kome je počela proizvodnja duvana, stvorena Uprava monopola duvana.

Beograd će i narednih 25 godina ostati centar proizvodnje duvana u Srbiji, a deo grada oko kafane "Mostar" industrijska zona prestonice. Sa početkom Prvog svetskog rata ova unosna fabrika našla se pod udarom austrougarskih topova, te je već krajem leta 1914. godine proizvodnja izmeštena u Niš. Pred pad Beograda 1915. godine naređeno je izmeštanje mašina put Kraljeva, ali su se one negde zagubile.

Ovo će ujedno biti i kraj industrije duvana u Beogradu, pošto je posle rata odlučeno da se proizvodnja duvana zadrži u Nišu.