Obletajući iznad Atine na nišanu, kapetan Zekavica ulazi u najpre molećive pregovore sa grčkim kontrolorima leta, koji i dalje ne odstupaju ni pedalj od prvobitnog stava. U sumornoj pilotskoj kabini lebdi činjenica da je pad neminovan.

Drama se nastavlja

Molbama više nema mesta, pa se daje ultimatum: oslobodite pistu ili obrušavamo se nad centrom grčke prestonice. Pretnja je urodila plodom, Grci saterani u kut udovoljavaju i čiste pistu.

U utrobi boinga odjekuje obaveštenje sa razlagasa da putnici zasednu i vežu se zato što je kucnuo čas za ateriranje. Praktično na izduvima i svim mogućim bleštavim crvenim lampicama za gorivo, najzad se prizemljuju u 00.15 časova.

Okruženi vojskom i specijalcima sa kažiprstima na orozu, otmičari, uz pretnju pogubljenjem talaca, srdito traže tankiranje kerozinom, strahujući od eventualnih upada oružanih snaga, što grčke vlasti uslišavaju.

Nesvesni šta se događa napred, putnici su duboko odahnuli, misleći da je zlopaćenju konačno došao kraj. No, kotrljanje točkova iznebuha po pisti i ponovno dizanje u vazduh, vraća ih u jezivu realnost - njihovi životi su još uvek otrgnuti i u rukama zlotvora.

Oči u oči sa projektilima

Izbegavši rušenje iznad Atine, sada sa punim rezervoarom, Borivoje Jelić neuverljivo naređuje da se otisnu ka Izrealu. Za to vreme zaboravljeni akteri, putnici, pribrali su se i zatomili svoja pređašnja osećanja nemira i strepnje, te su započeta prva govorkanja o preuzimanju stvari u svoje ruke, koja su predvodili naši narodni heroji iz Drugog svetskog rata.

Spokojno krstarenje nebom prekida hladnokrvan, upozoravajući glas iz kontrolnog tornja Bena Guriona u Tel Avivu. Narušivši izraelski vazdušni prostor, kontrolor im velikodušno daruje jedan minut da napuste granice njihove zemlje, u protivnom će okusiti rakete i nemilosrdno biti oboreni. Verujući da se radi o još jednoj praznoj pretnji sa kojom će lako izaći na kraj, oni nastavljaju svojim putem.

Za razliku od Grčke, ovde nije bilo ni reči o gledanju kroz prste. Niotkuda su se stvorili F-4 fantomi, lovci, bok uz bok sa boingom, potvrdivši tako nepokolebljive namere Izraelaca. Zaključani na nišanskom radaru, usledilo je na glas odbrojavanje putem radio-veze. Zbijeni uza zid, stenguti mengelama straha od neslavnog završetka, kidnaperi primoravaju pilote na nagli zaokret. U putničkoj kabini prtljag leti na sve strane, kiseoničke maske iznenada se sručiše, dolivajući ulje na plamen zebnje za goli život.

Početak kraja

Sledeće stajalište: Larnaka na Kipru. Novi plan leta glasi: u rodnom mestu oca stoicizma, Zenona iz Kitijuma, napuniće rezervoar do vrha, a onda će preko Španije i Atlanskog okeana hitati do Latinske Amerike naposletku. U međuvremenu, mediji u Jugoslaviji su se uveliko dočepali priče o otmici JAT-ovog aviona na liniji Titograd-Beograd, i već u ranim jutarnjim satima 27. septembra 1981. godine, to je bila udarna vest na svim radijskim i televizijskim stanicama i naslovnica u štampi.

Približavajući se međunarodnom aerodromu na jugo-istočnoj obali Kipra, smrtno bolesnoj ženi iz repa aviona stanje se pogoršava, na ivici je da izdahne, o čemu stjuardesa obaveštava kolovođu. Od tog trenutka sve kreće naopako po otmičare, koji su iznemogli posle tri kritične situacije tokom ove osmočasovne nebeske drame.

Pred zoru, sa morskom vodom gotovo na dodir, sleću na Larnaku. Siroticu iznose na nosilima, koju u stopu prati njen saputnik. Taj metež je zlouptrebio narodni heroj, koji je već pripremio teren i toaletu aviona podmetnu požar, zapalivši novine. Kuljajući dim i povik Požar! digao je sve na noge. Izbio je stamapedo, kao u krdu divljih životinja, gde je svako bio za sebe. Pojurili su ka izlazu, među njima i pomagačica, spasavajući živu glavu. Izašavši na otvoreno, trčali su cik-cak, u slučaju da se zapuca.

(Ne)slavan svršetak

Uznevereni, premetajući po misllima, trojica mladića sa kidnaperskim navikama ostali su na mestu ukopani, ne znajući šta činiti. Premda su ostali bez talaca, i dalje su imali asa u rukavu - celokupnu posadu. Stoga, ulaze u pregovore sa nadležnima, iznoseći niz zahteva. Trenutak nemara iznurenih zlikovaca, koji nakon toliko tenzije nisu više bili u stanju da trezveno razmišljaju, posada je iskoristila da utekne. Videvši da su ostali i poslednjeg aduta i potpuno pogubili konce nad situacijom, ne želeći da budu pogubljeni na licu mesta, otmičari dižu ruke i predaju se kiparskim vlastima.

U aerodromskoj zgradi živi i zdravi putnici su počeli da nazdravljaju i slave, igrajući kolce. Jedina koja nije delila njihovo ushićenje, zakucana za stolicu, bila je Jelićeva saučesnica, koja je štrčala kao trn u oku. To su opazile policijske snage, i nakon kraćeg razgovora, privele je. Putnici su se potom vratili za Beograd, fraj, na račun jugoslovenskog državnog vrha.

Sve je, naravno, dobilo svoj epilog na sudu. Iako strahujući od surove kazne, zločinci su prošli relativno blago, sa packama uzimajući u obzir težinu nedela. Borivoje Jelić osuđen je na osam godina strogog zatvora, na kojih je zaradio dodatnih godinu i po zbog pokušaja bekstva. Suizvršioci Mirko Križić i Milan Prpić su završili iza rešetaka na po pet i tri godine. Zanosna saveznica u zločinu, Jelena Dokmanović, odolela je robiji usled nedostatka dokaza.
40 godina kasnije ovaj slučaj je gotovo smetnut sa uma javnosti. Akteri su mogu pohvali da su za svega 7.800 dinara, koliko je koštala avio-karta, krstarili iznad Mediterana i proživljavali dramu vrednu prepričavanja narednim pokolenjima. A što se tiče ubedljivo najvećeg svedoka ove nesvakidašnje epizode među oblacima, nemog boinga, on kao kulturno dobro dospeo je na groblje aviona, koje je kilometar dalje od Muzeja vazduhoplovstva, u Surčinu, gde, prepušten sam sebi, neometano trune.