Sredinom dvadesetih godina prošlog veka “Kasina” je slovila za najluksuzniji biskop u prestonici, gde su čak i ugledni Beograđani rado želeli da budu viđeni. Sama uprava se drage volje mašala džepa i izdvajala basnoslovne sume kako bi svojim posetiocama obezbedila najaktuelnije svetske uratke sedme umetnosti.

No, uoči katoličkog Božića 1928. godine, ljudski nemar je nehotice prizvao zlu kob, koja je oberučke prihvatila pozivnicu i neumoljivo se sručila na ovu kulturnu ustanovu.

U vatrenom grotlu

Smeštan nasred Terazija, u sklopu čuvenog hotela “Kasina”, istoimeni bioskop je otvorio tu zimu kao i svaku prethodnu, velikim filmskim hitom. Naoko ništa nije ukazivalo na to da će prvi dan nove sezone ujedno biti i poslednji dan za kinematograf, tj. barem neko izvesno vreme.

Nakon finalne projekcije i konačnog fajronta, tik pred ponoć, ispod zamandaljenih vrata počeo je da kulja dim. To je spazio jedan savesni mladić koji se zasedio u neposrednoj blizini i brže-bolje alamirao vatrogasnu brigadu. Kada su vatrogasci stigli na lice mesta, probili se pored okupljene omađijane mase i provalili unutra, prebledeli su zatečenom scenom. 

Vatra je uveliko uzela maha i mahnito divljala, dok su delići sekundi delili krovnu konstrukciju od stropoštanja. Naposletku to se i desilo, ali su na svu sreću prisutni vatrogasci i žandari poskakali u stranu, pa nijedan ljudski život nije izgubljen.

Ali, zato su nagrabusili oni koji su se u datom trenutku zatekli na balkonu. Kada je krov krenuo da se strovaljuje, oni naprosto nisu imali kuda. U trenu su se zbili uza zid i tako spasili živu glavu. Najdeblji kraj izvukao je komandir, koji bio delimično zgnječen, dok su ostali bili zasuti kuršumima od cigala i maltera sa krova. Kolege su ih naprečac izvukle van, gde im je ukazana medicinska pomoć.

Kasno pomoć na poprište stiže

Podatak da se nije radilo o nimalo naivnom požaru govori i činjenica da je policija pozvala zemunsku požarnu četu u pomoć. Međutim, oni su ostavili saborce na cedilu, ali ne svojom krivicom. Naime, na putu ka centru pokvario im se motorni čamac, pa ih je Dunav, ne mareći za okolnosti, neumoljivo odneo na drugi kraj grada, u Višnjicu.

300.000 litara vode za gašenje požara

Uprkos velikom požrtvovanju beogradske vatrogasne brigade da suzbije požar, plamen je i dalje razuzdano vitlao. Bilo je potrebno neverovatnih 2.000 litara vode u minutu ili u zbiru 300.000 litara da bi se zatomila vatrena stihija u “Kasini”, što je dodatno ukazalo da ova služba nije raspolagala sa neophodnim sredstvima da se nosi sa požarom ovakvih razmera.

Naposletku, ceh je bio astronomski i brojao je više miliona dinara, dok za to vreme na žarištu nije ostao ni kamen na kamenu. 

Uzrok požara - neredovno izmirenje komunalija?

Naredna dva dana policija je sprovela temeljnu istragu. U saradnji sa požarnicima došli su do neverovatnog otkrića. Detaljnim ispitivanje zaključili su da se vatra najpre javila na tavanici, pokraj bioskopskog platna, te da se tu nalazio ventilator za provetravanje sale i podruma. Istraga je još pokazala da je kroz taj isti otvor bio sproveden čunak od furune od preduzeća na spratu iznad. 

Naime, u tim decembarskim danima glavni izvor toplote kancelarije “Amerikan filma” bilo je parno grejanje. Obzirom da se radilo o neredovnim platišama, nadležni su im zavrnuli “slavinu”. Da se ne posmrzavali, uterali su gvozdenu peć u svoje prostorije i proturili čunak do najbližeg otvora na zidu, koji je istovremeno bio u službi ventilatora.

Sreća u nesreći

Utvrđeno je, takođe, da je ista peć gorela u noći požara. Užareni čunkovi su zahvatili gredu tavana koja se naslanjala na zid do samog otvora. Isprva, drvo je samo tinjalo, da bi se posle zapalilo i na kraju razbuktalo. No, da bi do toga došlo, bilo je potrebno dosta vremena. 

U konačnici, to je značilo da je bioskop “Kasina” uveliko goreo tokom poslednje projekcije, tačno iznad glava gledalaca. Dakle, samo pukom srećom je izbegnut daleko tragičniji svršetak ovog inferna na Terazijama.

Koju godinu kasnije, bioskop je ponovo zablistao starim sjajem i iznova uveseljavao beogradski svet.