Istorija Beograda datira u prošlost do 7000. godina pre n.e. Zbog svog strateškog položaja, oko Beograda se vodilo više od 115 ratova i bio je rušen 44 puta. Malo je reći - beogradska burna istorija.

Ni krstaški pohodi tadašnje Evrope nisu mimoišli ove krajeve. U to vreme kroz grad prolaze brojni krstaški pohodi na Istok ostavljajući svoj rušilački pečat na njemu. Posle krstaških najezda iz 1096. i 1147. godine, pod vođstvom Fridriha Barbarose 1189. godine kroz Beograd prolazi 190.000 ljudi. Ovaj predvodnik krstaša video je Beograd u ruševinama. Koliko je grad stradao može se suditi po upoređivanju sa zapisom arapskog geografa i kartografa Idrizija, koji je u opisu "Itinerera Carigradskog puta" iz 1154. godine pominje "Belgraduk" kao dobro naseljenu i živu varoš sa mnogim crkvama.

Grafika: Wikipedia - Valter bez zemlje traži dozvolu za prolaz kroz Ugarsku od ugarskog kralja

Zemun na udaru sirotinjske vojske

Krajem XI veka, reka Sava bila je granica između Ugarske i Vizantije. Do Zemuna i Beograda su dopirale glasine o krstaškoj vojsci na zapadu Evrope. Novembra 1095. godine Papa Urban II pozvao je da se krene u rat protiv nevernika sa ciljem oslobođenja Hristovog groba. Nedugo potom monah Petar Pustinjak počinje da propoveda polazak u rat, i aprila 1096. loše organizovana predvodnica, onoga što će kasnije biti poznato pod nazivom Prvi krstaški pohod, kreće iz Kelna. Pozivu su se u najvećem broju odazvali siromašni - najniži sloj seljaka, gradska sirotinja i očajnici svih vrsta. Najmanje je bilo vitezova, iskusnih ratnika koji su bili obučeni za ozbiljna ratovanja. Kako  su izgledali  “Hristovi ratnici" svedoče istoričari nazivajući okupljene “Sirotinjska vojska".

Kolona krstaša, njih oko 40.000, bila je duga nekoliko kilometara, a ispred nje su išli malobrojni oklopljeni vitezovi na konjima, njih oko hiljadu. Ovi vitezovi pod vođstvom Valtera bez zemlje su prvi ušli u Zemun, a neki od njih odmah su se sukobili sa domaćim stanovništvom i učestvovali u pljački i paleži. 16 vitezova je uhvaćeno, skinuti su goli, i bez odeće i oklopa, isprebijani, prosleđeni u Beograd. Kao upozorenje ostalim krstašima, oklopi skinutih vitezova okačeni su na Zemunsku tvrđavu, a oni su pušteni da nastave prema Nišu.

Kada su preostali krstaši ugledali oklope vitezova obešene na tvrđavu, pomislili su da su vitezovi stradali. Nakon što je velika masa krstaša ušla na zemunsku pijacu, došlo je do neminovnog. Za svega nekoliko sati, ubijeno je oko 4000 stanovnika Zemuna, među njima mnogo žena, dece i staraca. Pljačka Zemuna potrajala je nekoliko dana dok krstaši nisu čuli da im se približava ozbiljna jedinica vojske koju je poslao ugarski car. Na brzinu su pobegli na beogradsku stranu reke.

Grafika: Wikipedia / Roman du Chevalier du Cygne - Petar Pustinjak pokazuje put krstašima ka Jerusalimu

Beg pred Ugarima

Stanovnici Beograda, koji su već čuli za strašni masakr u Zemunu, i nakon što su videli veliki broj leševa koji pluta Savom, odlučili su se za evakuaciju. Odred Vizantijske vojske, koji su većinom činili Bugari, kratko se suprotstavio krstašima na reci, ali se ubrzo povukao i prepustio grad nadolazećoj masi. Vojska se povukla u Niš. Za to vreme, u Beogradu, krstaši, bez otpora, nastavljaju sa pljačkom, tako da se već pojavljuju prve grupe onih koji su, zadovoljni plenom, počeli da se vraćaju u zemlje iz kojih su došli. Nakon celog dana otimačine, krstaši su spalili Beograd i, uplašeni od mogućnosti da im je za petama ugarska vojska, produžili dalje ka jugu, prema Nišu, gde su u borbama do nogu potučeni. Danima su lutali po šumama i zatim krenuli dalje pod vojničkom pratnjom, prvo do Sofije, a potom za Carigrad.         

Nedugo potom, vojni pohod je doživeo svoj konačni krah pred Nikejom, gde ih je skoro do nogu potukla turska vojska. Preživelih 3.000 od 20.000 krstaša, jedva se spasilo opsade, i to zahvaljujući pomoći vizantijske vojske.                             

Grafika: Wikipedia /  Sébastien Mamerot - Na grafici u knjizi "Passages d'outremer" je prikazano pljačkanje Ugarske, dolazak krstaša u Beograd, kao i paljenje "bugarske" crkve