Jednog dana 1895. godine, Vukašin Milosavljević je sadio šljive na svom imanju na Zlatnom brdu u podunavskom selu Brestovik, nadomak Grocke. Kopajući jamice za mlade stabljike, ovaj vredni domaćin ašovom je udario o tvrdo tle. Tog trenutka verovatno nije ni slutio da je upravo pronašao jedno od najdragocenijih kulturnih blaga Srbije.
Nekoliko meseci kasnije, kustos Narodnog muzeja u Beogradu i osnivač katedre za arheologiju, Mihailo Valtrović, izvršio je iskopavanja i u potpunosti otkrio građevinu koja se nalazila pod Vukašinovim šljivikom. Ispostavilo se da je reč o rimskoj grobnici, najverovatnije podignutoj u 4. veku.

Izgled grobnice

Ukopana u padinu omanjeg brega, na kom se danas nalazi seosko groblje, grobnica je orijentisana u pravcu istok - zapad. Do ulaza u grobnicu, sa istočne strane je vodio poduži prilaz ograđen zidom od kamena i opeke. Sama grobnica se sastojala iz tri dela - predvorja, središnjeg prostora sa dve bočne konhe, odnosno niše i odaje za sahranjivanje.

Predvorje su od prilaza odvajala četiri stuba. Bilo je popločano šestougaonim opekama i za približno jedan metar više od središnjeg prostora, do kog se silazilo stepenicama.

Foto: Wikipedia / SANU - Unutrašnjost grobnice

Središnji deo ili atrium je verovatno služio za prinošenje žrtava i druge pogrebne obrede. Ulaz u ovu prostoriju krasile su dve figure genija smrti, predstavljenih u obliku dečaka sa krilima koji pognute glave sede na postamentu. Prema rimskom verovanju, ovi tužni amori su čuvali granicu između svetova živih i mrtvih. Ovaj deo grobnice je takođe bio popločan šestougaonim opekama, a svod i zidovi su bili oslikani raznim geometrijskim, biljnim i životinjskim motivima. Danas se ove freske mogu videti samo u prostoriji za sahranjivanje. U jednoj od niša stajala  je mermerna statua raskošno odevenog Rimljanina u prirodnoj veličini, za koju mnogi stručnjaci smatraju da predstavlja vlasnika grobnice.  Središnji deo je od odaja za sahranjivanje bio odvojen prozorima i vratima, koja su čuvala dva kamena lava.

U odaji za sahranjivanje pronađena su tri sarkofaga - dva veća i jedan manji. Ova četvrtasta prostorija je bila u potpunosti ukopana u padinu brda, dok su predvorje i središnji prostor grobnice delom bili vidljivi i sa površine. Nakon revizionih arheoloških iskopavanja izvedenih 1955. godine, stručnjaci su došli do zaključka da je ovaj deo grobnice izgrađen pre ostalih, te da su središnji deo, predvorje i prilaz naknadno sagrađeni.

Sukob mišljenja

Najveći broj stručnjaka smatra da dispozicija plana građevine i delovi pronađenih statua nedvosmisleno upućuju na vezu grobnice sa paganskim heroonima i svetilištima carskog kulta, te da je u grobnici sahranjena porodica rimskog velikodostojnika koji je imao imanje negde u blizini. Međutim, uprkos tome, sve veći deo javnosti zastupa tezu da su u ovoj grobnici zapravo sahranjeni prvi beogradski hrišćanski sveci Ermil i Stratonik.

Foto: Wikipedia / Vatikanski menologij (Menologiji Vasilija II) - Smrt sv. Ermila i sv. Stratonika

Ko su bili Ermil i Stratonik

Ermil je bio đakon koji je propovedao hrišćanstvo u Singidunumu, početkom 4. veka. Iako je Milanskim ediktom iz 313. godine hrišćanima dozvoljeno da ispovedaju svoju veru, usled  sukoba oko prevlasti sa Konstantinom, vladar istočnog dela Rimskog carstva Licinije ponovo započinje progon Hrišćana, smatrajući ih Konstantinovim sledbenicima.

Budući da je odbio da se odrekne svoje hrišćanske vere, Ermil je zatočen i bačen u tamnicu. Jedan od njegovih tamničara, rimski vojnik po imenu Stratonik duboko je saosećao sa Ermilom i zadivljen snagom njegove vere, prihvatio je hrišćanstvo. Saznavši za to car Licinije naredi da se i on utamniči. Kako ni beskrajna strahotna mučenja nisu uspela da slome njihovu veru u Hrista, obojica su osuđena na smrt. Rimljani su ih zajedno žive zakovali u sanduk i sa tvrđave bacili u Dunav.

Prema nekim izvorima, njihova upokojena tela su isplivala na području današnjeg Brestovika, gde su ih hrišćani pronašli i sahranili u kamenoj grobnici. Veruje se da su njihove mošti iz grobnice premeštene usled najezde Huna i Avara, iz straha od skrnavljenja.

Velikomučenike Ermila i Stratonika poštuje čitav hrišćanski svet, a Srpska pravoslavna crkva ih praznuje 26. Januara (13. januar po julijanskom kalendaru).

Pobornici teorije da su u ovoj grobnici sahranjeni prvi beogradski sveci, svoje tvrdnje brane argumentima da se u okviru grobnice nalazi izbledela freska sa dva oreola. Oni pretpostavljaju da je na fresci bila oslikana Bogorodica sa Hristom, što upučuje na hrišćansku grobnicu. U prilog svom stanovištu dodaju i činjenicu da grobnica ima prozore, a da se oni postavljaju isključivo na grobnicama sa moštima i da postavljanje prozora svakako nije bilo svojstveno paganskim običajima.

Međutim, većina stručnjaka se ipak slaže da ova grobnica po svom arhitektonsko-konstruktivnom sklopu, načinu obrade i religiozno-kultnim obeležjima predstavlja izvanredan primer rimske sakralne arhitekture na našem tlu. Ovaj stav kategorički brani i Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda. Za spomenik kulture, grobnica je proglašena još davne 1948, a za kulturno dobro od velikog značaja 1979. godine.

Prema rečima njegovih žitelja, Brestovik je osim voćem bogat i arheološkim nalazištima. Možda neki novi vredni voćar malo jače nagazi ašov i… Ko zna?!