Kao pionirski ženski časopis na teritoriji ondašnje Kneževine, "Domaćica" se po sadržaju ugledala na strane magazine koji su za cilj imali negovanje kulta ženstvenosti. Prvih godina su to mahom bile teme fokusirane na svakodnevni život žena – osim redovnog odeljka o radu Beogradskog ženskog društva, postojale su rubrike o higijeni, gazdovanju, odevanju i zabavi. Ostao je zabeležen i primer iz januarskog izdanja 1903. godine: u rubrici "Za kuću i kuhinju", supruge i majke su mogle štošta zanimljivo da doznaju o negovanju cveća, tajnama uspešnog odgoja mladih ćurića ili uzrocima dečjeg mucanja.

Po tome se prepoznavala i tradicionalistička nota časopisa, kog su dame koje nisu bile članice Društva pazarile za godišnju pretplatu od 6 dinara. Uz naglasak na već prihvaćenim ženskim vrlinama – najpre, privrženosti porodici i domaćinstvu – jasno se prepoznavala i podrška nacionalnim vrednostima. Lojalnost kneževskoj porodici se nije dovodila u pitanje, pa su redovno objavljivani izveštaji o kneževskim jubilejima i dešavanjima vezanim za najmoćniju porodicu u Srbiji.

Značajniju podršku emancipaciji žena "Domaćica" će pokazati u trećoj godini štampanja. Od tada se prostor u rubrikama redovno posvećivao i događanjima u okviru ženskih pokreta u svetu. U tome se ogledala i dvojaka orijentacija ove publikacije – s jedne strane je ostao konvencionalan, savetujući čitateljke kako da unaprede svoje ženske uloge. U isto vreme, počelo se otvoreno pisati o feminističkim temama, uz akcenat na ravnopravnost žena, podsticanje njihovog obrazovanja i aktivnog učešća u društvenim dešavanjima. Otuda su žene su saznavale i o aktuelnim trendovima u odevanju ili u oblasti nauke.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / screenshot - Poslednji broj "Domaćice"

Štampali su se, pored toga, i odlomci iz književnih dela i poznatih romana. Tako je baš u "Domaćici" prvi put objavljena pripovetka "Prva brazda" Milovana Glišića. No, uprkos neospornom fokusu na feminističke teme, urednici časopisa su sve do 1937. godine bili isključivo muškarci.

Naime, i uređivačka politika je još uvek počivala na već ustanovljenim normama. Na prelazu 19. i 20. veka, zakoni u Srbiji su ženama i dalje opovrgavali sposobnost da se brinu o imovini, ili im uskraćivali mogućnost pojavljivanja na sudu. Svakako da je i među muškarcima bilo onih koji su podržavali aktivnosti Beogradskog ženskog društva, ali što se samog časopisa tiče, od strane tadašnjeg uredništva nije stizalo mnogo podrške u oblikovanju sadržaja usmerenog na žensku emancipaciju.

Mlađe članice Društva stoga nisu bile sasvim zadovoljne isključivo konvencionalnim formatom "Domaćice". U diskusiji koja je tim povodom inicirana, zatražile su da se formira literarni odbor. Time bi žene imale veću kontrolu u uređivanju publikacije, čime bi muškarci samo formalno ostali na čelu uredništva. Uz pojačano angažovanje ženskog dela, literarni odbor naposletku je formiran 1907. godine. Od tada su i teme u "Domaćici" postale bogatije i raznovrsnije.

Inspiracija za stranice posvećene modernim damama

U međuvremenu, "Domaćica" je zadržala status jedne od najuticajnijih ženskih publikacija u Srbiji. To i nije bilo iznenađujuće, budući da su svoje priloge potpisivale istaknute dame tog vremena. Pored Katarine Milovuk, među saradnicama su bile Ljubica Luković, slikarka Poleksija Todorović, književnica i glumica Milka Grgurova-Aleksić, čak i kraljica Draga. Tekstove su pisali i pripadnici ugledne beogradske gospode: Matija Ban, Čedomilj Mijatović, te književnik Milorad Šapčanin.

Ujedno, "Domaćica" beše i prvi ženski časopis koji je kontinuirano štampan sve do početka Drugog svetskog rata. Pokretanje magazina namenjenog isključivo damama povuklo je za sobom i ostale, te su ovaj trend usvojila i druga izdanja: "Ženski svet", "Žena", "Žena danas", a u posleratnom periodu "Praktična žena", "Bazar" i "Nada". Što se "Domaćice" tiče, prvi i poslednji prekid redovnog štampanja nametnuo je Veliki rat. Od maja 1914. sve do septembra 1921. godine časopis uopšte nije izlazio, a njegov poslednji broj objavljen je u januaru 1941. godine.