Gde god da krenete beogradskom kaldrmom naićićete na tragove koje su ostavili značajni ljudi iz prošlosti ovog grada. Prestonica je bila inspiracija našim piscima, opijajući ih svojim šarmom i mameći da u njoj naprave svoj dom.

Iako je, u njihovo vreme, svima bilo dobro poznato gde stanuju, danas još jedino po koja spomen tabla seća na to gde su živeli ovi bardovi srpske književnosti.

Desanka i Branko pod jednim krovom 

Baš preko puta "Beograđanke", na adresi Kralja Milana 23, stoji zgrada u kojoj su, jedan iznad drugog, na petom, odnosno četvrtom spratu, živeli Desanka Maksimović i Branko Ćopić.

I ne samo da su ovi književnici bili dobre komšije već i saradnici. Naime, zajedno su obilazili škole i biblioteke širom ondašnje države kako bi se sretali sa decom i sa njima delili svoju umetnost i iskustvo.

Njihovo družbovanje i saradnja naglo su prekinuti 26. marta 1984. godine, kada je Ćopić oduzeo sebi život skočivši sa mosta "Bratstva i jedinstva" poznatijem kao "Brankov most".

U znak oproštaja od dragog kolege i komšije Desanka Maksimović je, 28. marta 1984. u listu "Politika" objavila sledeći tekst:

"Žaliće ga celi narod

Bio mi je Branko Ćopić jedan od najboljih komšija koga sam ikada imala, sadrug, sabrat, s kojim sam često zajedno putovala po školama da čitamo deci, čovek s kojim sam imala isto mišljenje o književnosti, a to je vrlo važno.

Isto smo mislili i o ulozi poezije i književnosti u životu čovekovom. Ne mogu prosto da zamislim da njega može smrt da uzme. Kada se samo setim njegovih divnih humorističkih priča. Kad god bismo, ma gde, čitali on je bio glavni. Posedovo je humor, kako bih rekla, neizmišljen koji je izvirao iz naroda i koji je mogao i najvećeg skeptika da nasmeje.

Ne mogu da zamislim da će čovek koji je zasmejavao ceo naš svet, sada raplakati sve one koje je tako dugo zasmejavao.

Deca će naročito žaliti Branka Ćopića, njegovu "Ježevu kućicu", njegove divne ,"Oglase". Mislim da nema njegove pesme koju naša deca ne znaju. Ceo narod će Branka žaliti i kao čoveka i kao pisca koji je našem narodu mnogo dao."

Foto: Milena Arsenić - Imanje Trgovačkog fonda, zgrada u kojoj su živeli Desanka Maksimović i Branko Ćopić

Nobelovac ogrnut ćebetom

Nije baš poznato da je naš nobelovac Ivo Andrić, u okupiranom Beogradu tokom Drugog svetskog rata, živeo u Prizrenskoj 7. Ovde je književnik imao jedan sobičak koji se nije grejao zimi, gde je, ogrnut ćebetom, pisao i stvarao svoja dela.

Baš u Prizrenskoj nastala je "Na Drini ćuprija", kao i knjige "Gospođica" i "Travnička hronika".

Nobelovac se zatim preselio kod Tašmajdana, na današnji Andrićev venac gde je smešten muzej posvećen ovom piscu.

Komedijaš iz trezora 

Baš na mestu gde se danas nalazi Narodna banka u Ulici kralja Petra, bila je kuća u kojoj je rođen Branislav Nušić.

O svom domu, Nušić je u "Autobiografiji" napisao:

"Rodio sam se u jednoj staroj kućici, u blizini beogradske Saborne crkve. Ta kućica je docnije zbrisana sa zemlje i namesto nje sad se diže velika palata Narodne banke, tako da su danas bančini trezori tačno tamo gde je bila soba u kojoj sam se ja rodio."

Nušić se tokom svoga veka selio više puta, ali je uvek ostajao u okolini Kalemegdana. Ipak, jedina kuća koju je zvao svojim toplim domom nalazila se u Šekspirovoj ulici. Nušić je ovaj objekat podigao od novca koji je zaradio svojim "Sabranim delima" koja je objavio čuveni izdavač Geca Kon.

Zanimljivo, ovaj pisac je sahranjen na Novom groblju u Beogradu, a na njegovom nadgrobnom spomeniku u obliku piramide, kako je sam želeo, uklesane su reči: "Kuća Branislava Nušića".

Foto: 011info - Zgrada Narodne banke koja se nalazi na mestu gde se nalazila kuća u kojoj je rođen Branislav Nušić

Đurina boemska rapsodija

Svakako najčuvenij poznata kuća u Beogradu je dom Đure Jakšića u Skadarskoj 34. Ova ulica u to vreme je okupljala svakojake umetnike i beogradske boeme kojima su kafane bile milije od svakog stana.

Tako je Đura osmislio kako da najbolje iskoristi svoje vreme.

Naime, kako je često dočekivao jutro sa društvom u kafani "Tri šešira", ovaj čuveni satiričar je izračunao da mu se najviše isplati ako živi prekoputa omiljene kafane.

Književna kolonija i nomadi

Zgrada u Bulevaru kralja Aleksandra, na broju 26, pedesetih godina prošlog veka bila je poznata kao književna kolonija. Ime je zaslužila tako što je bila pravo stecište poznatih književnika.

Na drugom spratu zgrade radio je i stvarao Vasko Popa, a u stanu naspram njegovog Slobodan Marković - Libero Markoni. Na spratu iznad živeo je Slavko Vukosavljević i najverovatnije upravo tu napisao svoju "Kadinjaču", a komšije su mu bile i Milorad Đurđević i Ivan Ivanji.

U Beogradu je bilo i književnika koji su često menjali svoje adrese. Miloš Crnjanski se selio toliko da većina adresa na kojima je boravio zapravo nije ni poznata. Ono što je sigurno jeste da je svoje poslednje dane proveo Makenzijevoj 81 gde se uselio nakon povratka iz ignanstva.

Slično je svoje beogradske dane provodio i Danilo Kiš koji je u prestonicu došao nakon što je upisao Filozofski fakultet. Prva stabilna beogradska adresa bila mu je Ranka Pajsića 40, gde je 1966. dobio stan od države. Njegovo poslednje prebivalište bilo je Miloša Pocerca 30.