Od 4. do 6. veka, nakon podele carstva Rimljana na istočno i zapadno, Singidunum su počeli ugrožavati napadi varvarskih naroda – Slovena i Avara. Od tada se grad u istorijskim spisima jedva pominje, sve do 878. godine kad se u povelji pape Jovana VIII prvi put našlo ime Beli grad.

Srednjevekovni Stari grad: od najmoćnijeg srpskog utvrđenja do turske kasabe

Ispostaviće se, pritom, da njegov položaj između zapada i istoka po pravilu nije baš uvek bio praktičan. Usled toga, pravi nemiri pnovo su nastupili tokom srednjeg veka. Najpre će Beograd preći u srpske ruke za vreme kralja Stefana Dragutina, ali tek je despot Stefan Lazarević početkom 15. veka od njega načinio centar srpske države i moćno vojno utvrđenje.

Uskoro, međutim, grad prelazi pod Ugarsku, a potom i Tursku vlast. Srpsko stanovništvo bilo je prinuđeno na iseljavanje, a od 1521. godine, njegov izgled i infrastrukturu Osmanlije će udešavati prema sopstvenim potrebama.

Foto: Pavle Kaplanec 

Prvi tragovi zapadnoevropske kulture

Pretrpevši uticaje Kelta, Rimljana, Slovena, Ugara i Turaka, prva polovina 18. veka Beogradu donosi prve uplive zapadnoevropske kulture. Na red dolaze Austrijanci i presvlače ga u barokni stil. Iako je već tada imao plansku izgradnju i komunalno uređenje, urbanizacija Beograda će krenuti punom parom po ustanovljenju Hatišerifa 1830. godine.

Od 1867., pak, istočnjački uticaj će napokon početi da jenjava. Nakon konačnog odlaska Turaka iz Beograda, prestonica se okreće modernim evropskim trendovima, a zasluge tome najpre će pripasti urbanisti Emilijanu Josimoviću.

Potpuno transformišući lice prestonice, Josimović je posebnu pažnju posvetio projektovanju parcela i uređenju saobraćajne infrastrukture. Podeljen na 119 identičnih blokova, Beograd je sada postao grad u kome su, umesto nekadašnjih prizemnih kuća bogatih trgovaca, zanatlija i činovnika, počele nicati stambene višespratnice. Pridošlo stanovništvo više nije koračalo krivudavim, orijentalnim uličicama, već pravom, evropskom prestonicom čija je arhitektura spajala stilove secesije, art dekoa, modernizma i akademizma.

Foto: Pavle Kaplanec

„Beograd u malom“ između tradicije i urbanog duha

Istorijsko jezgro skrojeno po idejama Emilijana Josimovića ostalo je u osnovi neizmenjeno do danas. Još jedan talas urbanizacije prestonica će doživeti ’60-tih godina prošlog veka, ali što se Starog grada tiče, on će u svojoj suštini zadržati urbanističke i arhitektonske karakteristike perioda druge polovine 19. i početka 20. veka.

Foto: Milena Arsenić

Dovoljno je samo prošetati terazijskim, dorćolskim i skadarlijskim ulicama: u njima se i danas nalaze trajni eksponati ove betonske galerije na otvorenom. Tradicionalni izgled zadržale su najpre trgovačke ulice, stambeni blokovi i javni prostori. Međutim, tradicija Starog grada vezuje se i za važne istorijske događaje, dok joj neosporno pripadaju i dostignuća važnih ličnosti koje su svoj doprinos dale u oblastima politike, nauke, književnosti i umetnosti. Tako se, osim porodičnih domova ovih znamenitih građana, u Starom gradu nalazi veliki broj institucija od javnog značaja.

Foto: Milena Arsenić

Sva ova zdanja vremenom su oblikovala kulturni i društveni život Beograda. I mada svako od njih nosi svoje izražene stilske i arhitektonske osobenosti, nemoguće je iz ove jednačine izostaviti sve one pređašnje uticaje: od varvarskih Skordiska koji su među prvima urezali svoje tragove, preko Rimljana, Slovena, Turaka i svih naroda koji su u međuvremenu hodali ulicama Starog grada.

Foto: Milena Arsenić

Jedni na druge, ostaci ovih materijalnih, kulturnih i estetskih tragova naslojavali su se od antičkog doba, počevši već tada da oblikuju njegovu istorijsku vrednost. Do današnjih dana, gradske četvrti starog jezgra neosporno su poprimile i obeležja moderne prestonice. Izrasle iz starog i poprimivši uticaje novog, svaka na svoj način nosi osobenu kontradiktornost. Time ove starogradske ulice ostaju poput velikog arhivskog depoa, čuvajući istorijski vremeplov dug 2 milenijuma.