Znate ono kad se latite telefona da vidite koliko je sati, pa onda ponovo proveravate jer ste u roku od par sekundi zaboravili koliko je sati?

Prilično zamorno ako spadate u rasejane tipove. A možda i ne, pod uslovom da vas put nanese u zemunsku Glavnu ulicu, gde joj se na uglu pripaja Dubrovačka. I pod uslovom da je dan, da je vedro i da sija sunce.

Naizgled još-jedna-u-nizu kuća u duhu prošlovekovne arhitekture sa razlogom se nalazi na listi spomenika kulture. Svojim ukrašenim prozorskim oknima odaje karakteristični starogradski šmek, ali kada zađete iza ugla u Dubrovačku, na njoj je detalj koga nema na drugim zgradama – ni zemunskim ni beogradskim. Gledati u zidni časovnik sa brojkama gde im inače mesto nije, moglo bi isprva biti zbunjujuće za sive ćelije. No, neobični artefakt ne haje za poplavu pametnih aj-vočeva. Umesto toga se i dalje oslanja na neke zaboravljene tehnologije.

Astronomski kuriozitet star 192 leta

Igra sunčeve svetlosti i senke već je odavno prevaziđena metoda vremenske orijentacije. No, upravo zbog sata koji „radi na sunce“, jednospratnica u Zemunu pripada autentičnim kulturnim dobrima. Sigurno je da osim nje ima lepših i starijih, pa i onih u kojima su živela poznatija imena beogradske istorije. Ipak, nijedna ne nosi ime Kuća sa sunčanim satom.

Pritom, časovnik na njoj odoleva vremenu već skoro dva veka. Na fasadu je postavljen 1828., pet godina pošto je kuća izgrađena. Očito je i zbog čega skreće pažnju, jer brojke kao da su nasumično poređane u naopakom nizu: 8, 9, 10, 11 i 12 sa donje leve strane, i 1, 2 i 3 sa donje desne. Samo jedna kazaljka sata je „prava“, a druga se vidi kada na nju padne senka sunčeve svetlosti. Zbog specifične tehnologije, pak, dozvoljeno joj je da pogreši koji minut, a zbog specifičnog izgleda i rasporeda cifara, sunčani sat predstavlja i raritet u istoriji srpske astronomije.

Foto: Wikipedia / Nicolo

Duga istorija kuće i poneki poznati stanar

Osim što je po neobičnom detalju znaju i Zemunci i Beograđani, Kuća sa sunčanim satom zapravo je karakteristični predstavnik vremena u kom je nastala. Uz različite elemente različitih stilova, ona nosi tragove arhitekture prve polovine 19. veka.

Štaviše, odlikuje je specifična varijanta klasicističkog stila. Kombinujući karakteristike egipatske, grčko-rimske i renesansne umetnosti, ovaj stil se, prema francuskoj reči empire (carski), naziva ampir. U vreme kada je izgrađena, kuća je imala dvojaku namenu. U prizemlju su bili poslovni lokali, a sprat je, baš kao i danas, služio za potrebe stanovanja. Na delu koji spaja ugao Glavne i Dubrovačke, pak, nadvija se zvonasta kupola.

Sem toga, sidro u trouglu na visokom, centralnom delu fasade otkriva i detalj o nekadašnjim stanarima. Sidro je bilo grb ktitora kuće, budući da je u njoj jedno vreme živela grčka porodica Ziko, angažovana u pomorskim poslovima. U drugoj polovini veka, Kuća sa sunčanim satom imala je i poznatijeg stanara. Poslednje godine života u njoj je proveo Jovan Subotić, a u Zemunu je otvorio advokatsku kancelariju i postao član srpskog narodnog-crkvenog odbora. U Kuću sa sunčanim satom doselio se 1884. godine. Do tada je već bio ugledni advokat, književnik i javni delatnik.

Pored dela objavljenih u dvadesetak knjiga, Jovan Subotić je i tokom boravka u Zemunu bio posvećen pisanju. U Kući sa sunčanim satom su nastale uspomene kasnije objavljene u izdanju Matice srpske, a u njoj je Subotić 1886. godine i preminuo.

Svakodnevica za Zemunce, atrakcija za turiste

Interesantno je da je sunčani sat preživeo i razaranja Drugog svetskog rata. Fasada kuće je 1944. godine delimično stradala, a najveću štetu pretrpeo je deo fasade na kojoj se nalazio sat. Srećom, on ostao je neoštećen. U drugoj polovini prošlog veka, u kući je jedno vreme živeo pisac David Albahari.

Čak i dva veka kasnije – uz izuzetak manjih rekonstrukcija u prizemlju – zgrada je većinom zadržala prvobitni izgled. Oni koji danas svakodnevno tuda prolaze možda je ni ne vide kao atrakciju. No, pojedini se sigurno još sećaju i sunčanog sata kod Mitićeve rupe na Slaviji, ili onog na zgradi Tanjuga na Obilićevom vencu. Čak, zemunskom sunčanom satu parira onaj u Pančevu, na kući identičnog naziva i nešto starijoj ove zemunske, izgrađenoj 1792. godine. Ipak, pošto je poznata daleko van Zemuna, Kuća sa sunčanim satom dospela je pod zaštitu države i na listu Znamenitosti Beograda.

Za one koji je ne vide svaki dan, Turističko društvo Zemuna uvrstilo ju je kao deo obilazaka znamenitosti. U međuvremenu, rasejaniji Zemunci verovatno će se pre latiti telefona nego okretati glavu suprotno od sunca. I mada su računanje vremena „na sunce“ davno odmenili pametniji satovi, Kuća sa sunčanim satom i danas je astronomsko-neimarski raritet.