Prosečni Subotičanin s početka priče, kome bi se u blizini Cvetkove pijace ponešto učinilo odnekud poznato, danas je upravo svedok građevinske ekspanzije koja je ’60-ih godina zahvatila Federaciju. Dva solitera identičnog izgleda – a koji identičan izgled dele sa još šest takvih beogradskih solitera – bila su među prvim višespratnicama u gradu na severu Bačke.

Betonske reprodukcije širom Federacije

Graditelji su, naime, praktično iskopirali izgled prestoničkog solitera i potom ga uzdigli u centru Subotice. Tih godina je ovo zaista bila urbanistička revolucija: subotičke zgrade su do tada imale jedva po nekoliko spratova, a sada se u vojvođanskoj varošici najednom uzdiglo dva puta po 12 spratova. Ovi soliteri su postali i svojevrsni subotički toponimi, kao i ceo potez gradskog jezgra koji je ’60-ih godina poneo naziv – Radijalac.

A Subotičani, kojima su do tada i trospratnice bile previsoke, nisu imali druge do da prihvate novo ruho grada – ovoga puta, zaliveno betonom. U međuvremenu, po istom principu su se uzdizali i soliteri južno od Beograda. Ako bi se do prestonice doklackao iz suprotnog pravca – recimo, iz Zlatiborskog okruga – prosečnom Užičaninu bi se takođe moglo učiniti da mu je nešto odnekud poznato.

To „nešto“ su, naravno – soliteri, koji su se kraj današnjeg Stadiona Rajko Mitić, a nekadašnje Marakane, uzdigli najpre u Beogradu. Ovoga puta su graditelji iskopirali prestoničke solitere iz ulice Ljutice Bogdana, a zatim preselili jedan primerak u Užice. Imao je, doduše, taj primerak i par sitnijih razlika: sa svojih 15 spratova je, u poređenju sa beogradskim, bio za tri sprata viši.

Među Užičanima je, pak, poznat kao soliter „S“. Počev od druge polovine ’60-ih, kada je prekopiran iz glavnog grada, soliter S je bio najviši u Užicu. Ubrzo su ga po visini zapratili ostali užički soliteri, pa se i danas Užice raspoznaje, između ostalog, po betonskim divovima koji su mu uobličili gradsku panoramu.

Ipak, teško da se neki od njih može pohvaliti unikatnim eksterijerom. Pored „falsifikovanog“ solitera S, isti je slučaj i sa subotičkim Radijalcem. Na tome, pak, betonski divovi mogu zahvaliti onoj urbanističkoj revoluciji – otkako su se i graditelji poveli „kopiraj i zalepi“ sistemom, još (najmanje) dva grada su dobila svoje „beogradske“ solitere.