Grdno ste se prevarili ako ste mislili da Beograd nema svog takmaca u konkurenciji za svetsku krivu atrakciju. Ugnežden na samom rubu kruga dvojke, na ćošku dveju ulica, nalazi se nesvakidašnji soliter koji svojim nagibom uverljivo osvaja prvo mesto za najkrivlju beogradsku zgradu.

Laskavo priznanje

Adresa Kod krivog solitera nije nerešivi rebus za beogradske taksiste. Šta više, nacrtaće se tačno na uglu Stanoja Glavaša i Knez Danilove, kod broja 12 potonje ulice, koja je u neko davno vreme beležila još jedan kuriozitet - tri fabrike u punom pogonu. (Ne)slavnu narehenu titulu preotela je od verskog zdanja iz Kajmačalanske ulice, crkve Svetog Antuna Padovanskog, i zgrade Prirodno-matematičkog fakulteta, kojoj su u međuvremenu ispravili kičmu i korigovali držanje

Premda je ugao nagiba nepoznat, od podnožja do vrha ukošen je za oko 60 cm. Koliko stanarima pamćenje seže unazad, to je slučaj sa ovim oblakoderom. Doduše, starosedeoci tvrde da to vuče korene još od samog začetka, tj. tokom same izgradnje pre četiri decenije i koju godinu pride kada je važio za toranj među starogradnjom u ovom kraju. 19-spratnica udomljava i daje krov nad glavom za oko 400 duša u 81. stanu. 

Zgrada koja drži do sebe

U opus nebodera ulaze četiri poslovna prostora, tri u podnožju i jedan u ravni sa ulazom. Lokali su tokom godina menjali namene: od novinarnice, i advokatske i arhitektonske prakse, preko kriznog štaba vladajuće stranke, do danas menjačnice, dućana zdrave hrane i internet kafea. 

U trajno usidrenu barku pristupa se stepeništem, uz koju je pripijena rampa za osobe sa invaliditetom. Ispred su ukopane dve bašte razdvojene klupama iznad kojih se izvija vremešni hrast, koji nudi starijim stanarima ugodan zaklon i hlad tokom vrelih, letnjih dana.

Postrance zakovane su rampe, koje daju sve od sebe da zaštite zajednički parking od vozača željnih slobodnog mesta za uterivanje svog četvorotočkaškog ljubimca. Čitav objekat je omeđen video-nadzorom i konstantno je pod budnim okom Velikog brata.

O svemu tome, a o tome da se stanari osećaju kao kod kuće, stara se dugogodišnji predsednik sa ostatkom kućnog saveta, na čemu ostatak komšiluka može samo da pozavidi. Danas upravnik, čovek ozbiljnog izgleda, a vedrog duha, napravio je pravu atrakciju od ovog zdanja. Štampane su majice sa slikom solitera, izrađivane su šolje sa natpisom Soliter jeste kriv, al’ je moj i zato ga volim, baš ga volim koje su sledovale kao gest dobrodošlice novopridošlim (pod)stanarima. Ni najmlađa čeljad nisu preskočena, svaka godine daruje im se poklon-paketići.

Mamac za gromove

Neke specifičnosti koje čine svakodnevnicu u zgradi su, recimo, neposlušni klikeri, između ostalog. Naime, dok se klinci igraju, ove kuglične igračke neprestano odlaze u jednu stranu.

Dalje, ni vrata lifta nisu izuzetak. Automat je suvišan zato što se sama zatvaraju, kao i uostalom vrata po stanovima.

Za one koji kubure sa težinom ovaj soliter je prepreden po tom pitanju. Manipuliše kilogramima u zavisnosti gde je vaga postavljena, pa određenom kutu možete biti lakši, dok u drugom pak teži.

Krov nekadašnjeg tornja susedstva oduvek je bio gostoprimiv tokom nevremena, privlačeći pozornost munja i gromova. Redovno, uz prethodnu najavu sevanjem, ugošćavao ih je, koji kao da su jedva dočekali da se na njega sruče i zveknu unisano.

Stameni soliter

Poduhvat sanacije je izvodljiv i zahtevao bi da se izvlači materijal sa strane gde je objekat manje nagnut, što bi dalje dovodilo do povećanja poroznosti, te bi se zgrada lagano, svojim tempo vratila na svoje, uz 70-80% uspešnosti. Međutim, o povlačenju tog poteza se ne razmišlja, jer je istraživanje i merenje Građevinskog fakulteta pokazalo da je tonenjenje u međuvremenu zaustavljeno, a i sam ceh bi bio astronomski. Tako da, iako nagnut, soliter je više nego stabilan, a uz sve to, ima i upotrebnu dozvolu.

U mirnom kraju, koji se ipak nalazi nadomak centru gradske vreve, krivi soliter je prava znamenitost i atrakcija, koje se stanari jednostavno ne žele odreći. A i zašto bi? To daje štih njihovoj zgradi, čineći je zaista posebnom i vrednom pomena.