Kada pomenete reč "fabrika", sigurno vam na pamet prvo ne pada centar grada. Premda su nastale u različitim periodima, tri fabrike su tokom gotovo dve decenije istovremeno radile, a potom pod udarom burnih devedesetih zatvarane, tj. sve sem jedne. I sve to u Knez Danilovoj, ulici u popularnom "krugu dvojke", načičkana na neparnoj strani u potezu od nepunih tri stotine metara. 

Ovde je nastao "Smoki"

Jedna od najpopularnijih grickalica na ovim prostorima, "Smoki", nastao je upravo u Knez Danilovoj 3. Ukoliko ste nekada prolazili tuda, i zapitali šta je ova danas napuštena zgrada, odgovor glasi da je to nekada bila fabrika "Soko Štarka". I ne bilo koja, već pogon u kome je 1972. godine otpočeta priča prvog flipsa u jugoistočnoj Evropi rukom danas nepoznatnog tvorca. Kuriozitet je da su se ovde štancovali samo proizvodi od kikirikija, dok je za slatke poslastice bio zadužen obližnji "Štarkov" pogon u ulici Mitropolita Petra, tačno preko puta nekadašnje hale "Pionir".

Kako je rasla popularnost grickalice, tako su se povećavala i proizvodnja, pa su u piku popularnosti proizvodnja odvijala 24 časa dnevno i to u tri smene. Prema svedočenju starih Palilulaca, sva okolna dvorišta, pa i sami kolovozi, bili su zastrta opiljcima od kikirikija. Glavnim pobornik protesta protiv fabrike bio je legendarnik Đoko Vještica, koji je redovno na talasima "Studija B" dizao dževu, smatrajući da centar Beograda ne treba da krasi kikirasti prekrivač.

Foto: N. Radovanović - Rodno mesto "Smokija" 

Početkom devedesetih godina prošlog veka, fabrika polako, ali sigurno tone, prvo vrativši se na dvosmenski rad, a potom trajno zatvorivši svoja vrata. Od tada je zubi vremena postepeno žvaću, te umesto opiljaka kikirikija sa zgrade otpadaju delovi fasade. Doduše, sredinom prve decenije novog veka postojale su naznake o rušenju oronule fabrike i izgradnji stambenog kompleksa, koji bi skupa sa dve zgrade u trouglu oformio amfiteater u sredini.

Nažalost, do toga nije došlo - glavni kamen spoticanja bili su nerešeni pravno-imovinski odnosi. Zdanje i dan-danas stoji, spolja ruina, a iznutra kutak za odmor i hranilište za lokalne mace.

Od ogreva preko ležaja do luksuznih stanova

Formirana u pogonima nekadašnje Prve srpske fabrike aeroplana Živojin Rogožarski, In­du­stri­ja ko­tr­lja­ju­ćih le­ža­ja (IKL) podignuta je četiri godine posle savezničkog bombardovanja 1944. godine. Oivičena ulicama Dalmatinskom, Stanoja Glavaša, Knez Danilovom i Starine Novaka, nekada se na mestu ove fabrike ofarbane u prepoznatljivu ružičastu farbu nalazila i drvara - stovarište drva i uglja, gde su se naši preci snabdevali ogrevom za nadolazeće zimske dane. 

Na svom vrhuncu, IKL je brojao preko 2.500 radnika, kojima je bio namenjen ulaz iz Stanoja Glavaša. Radili su u sve tri smene, i godišnje donosili obrt od 100 miliona dolara, najviše zahvaljujući izvozu za Nemačku i Švedsku, kroz kooperaciju sa gigatom SKF-om na čelu. U saradnji sa Zastavom, otvorili su auto-prodavnicu, gde su vlasnici popularnog "Keca" iliti "Stojadina" iz svih delova grada dolazili da pazare delove po povoljnijim cenama.

Foto: N. Radovanović - Nekada IKL, danas moderni stambeni kompleks 

Kao što znate, devedesete ništa dobro nisu donele, te kriza udara i na IKL, koji otvara sopstvenu samoposlugu tik pored službenog ulaza u Knez Danilovoj 23-25. Na polupraznim rafovima sabajle se mogao naći taze baget, pravljen od zamesa za kifle. Inače, ovo je tih godina bio omiljeni doručak mnogih ondašnjih žitelja ovog kraja.

Tavorenje je krunisano višemesečnim štrajkom u leto 1998. godine, kada je preostala šačica zaposlenih iz jedne jedine smene obustavila potpuno rad zbog neisplaćenih plata. Kontinuitet kakvog takvog rada prekida NATO agresija 1999. godine, ali nekadašnji "roze" div za divno čudo ostaje praktično netaknut. Jedina žrtva bili su prozori koji se sručili kao posledica snažne obližnje detonacije. Ispostaviće se da je to od bombardovane zgrade RTS-a kod Tašmajdana.

Novi milenijum donosi nove okolnosti koji potpuno menjaju sudbinu IKL-a- Fabrika je prodata 2005. godine, a prava katastrofa u centru prestonice izbegnuta je godinu dana docnije kada je izbio požar. U samo par minuta, plamen je gutao sve pred sobom. Brzom akcijom vatrogasne službe požar je lokalizovan i srećom nije dopreo do podruma, gde su bile uskladištene velike količine ulja za loženje i nafte. 

Potučeni gigant, konačno je srušen 2014. godine. Kucnuo je čas da nikne stambeno-poslovni kompleks. Posle dugo i napornog procesa gradnje, najzad je ove godine zgotovljena "oaza mira", Central Garden, poslavši i poslednje pero flamingosa industrije ležaja u zaborav.

 Foto: N. Radovanović - Sirćetana u Knez Danilovoj

"Kiselina" koja mori

Ako ste se ikad zatekli na uglu Starine Novaka i Knez Danilove, mogli ste osetiti da je vazduh u tom rejonu ispunjen kiselkastim mirisom. Naime, iza broja 31 i dvokrilne limene kolske kapije leži sirćetana. Da, ovde se proizvodi naširoko čuveno BIP-ovo 9% sirće, koje naša majke i bake rabe u kuhinjskim poslovima.

Više od pola veka već ovaj pogon golica noseve i pluća Beograđana, a reklo bi se da su ipak najdeblji kraj, pored stanara, izvukli naši najmlađi sugrađani. Naime, svega dva broja dalje nalazi se Osnovna škola "Starine Novak", čiji đaci je od milja zovu "Kiselina".

I pored silnih apela i zahteva da se pogon izmesti zbog štetosti po gradski deo Palilule, sirćetana i dalje radi punom parom i oko sebe širi miris zbog koga se na momenat prisetite bakine zimnice.