Ako ju je Veliki rat ostavio bez vlastitih prostorija i značajnog dela fonda, Drugi svetski rat doneće Narodnoj biblioteci još veća stradanja. Aprilsko bombardovanje 1941. godine ponovo je ostavilo prestonicu u ruševinama. Isti usud zadesio je i zgradu biblioteke – osim što je izgorela do temelja, u razaranju je ponovo uništen i veliki deo inventara.

Aprilsko bombardovanje 1941. – dani u kojima od Narodne biblioteke ostaje pepeo i prah

Celokupna kartografska zbirka, više od 1400 ćiriličnih rukopisa, stare štampane knjige, naslovi časopisa i novina koji se mere u hiljadama primeraka, zatim stare povelje iz 12. veka i knjižni fond od gotovo 500 hiljada svezaka... Sve je za samo nekoliko dana odnela zloglasna Operacija Odmazda. U nepovrat su otišle i stare štampane knjige i kompletna prepiska važnih ličnosti iz političkog i kulturnog života naše zemlje: Đure Daničića, Pavela Šafarika, Vuka Karadžića i Lukijana Mušickog.

Samo jedan rukopis iz stare zbirke preživeo je ratna razaranja – igrom slučaja, on se u trenutku bombardovanja nalazio van Biblioteke. Sa obnavljanjem fonda otpočelo se još pre završetka rata, da bi aprila 1946. godine, uselivši se u zgradu nekadašnjeg hotela „Srpska kruna“, Biblioteka ponovo dobila svoje prostorije.

Foto: Digitalna NBS / "Istorija Narodne biblioteke u Beogradu", dr Miraš Kićović - Zgrada Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu

Savremeno zdanje koje čuva svedočanstva prošlih vekova

Kako bi ponovo obogatili knjižni fond, nakon rata u pomoć pritiču poznata imena iz kulturnog života Srbije. Miloš Crnjanski, Ljubica Cuca Sokić, Milan Rakić, Tihomir Đorđević i Desanka Maksimović – svi su bili među darodavcima koji su Narodnoj biblioteci ustupili poklone i legate. Biblioteka uskoro dobija i nove, uređene kataloge, a godine 1953. osnovan je Bibliotečki centar, kasnije Odeljenje za unapređenje bibliotečke delatnosti.

Napokon, posle pretrpljenih razaranja, Narodna biblioteka od 1960. godine ponovo radi punim kapacitetom. Ovo je period kada se osnivaju Bibliografsko i Arheografsko odeljenje, kao i Konzervatorska laboratorija sa zadatkom naučnih ispitivanja i zaštite inventara. Godine 1973., na dan kada je u Drugom svetskom ratu stradala u bombardovanju, Biblioteka se i zvanično useljava u novo, namenski izgrađeno zdanje.

Od tog dana, stalna adresa Biblioteke – na kojoj ostaje do danas – postaje zgrada na Vračaru urađena po projektu arhitekte Ive Kurtovića. Dan njenog otvaranja u naredne tri decenije obeležavaće se kao Dan biblioteke, a od 1989. uveden je i elektronski katalog. Digitalizacija se nastavila od 1996. godine omogućavanjem internet pristupa: uz sopstvenu lokalnu mrežu, Biblioteka te godine dobija i prvu web prezentaciju.

Za gotovo dva veka postojanja, Narodna biblioteka Srbije prešla je put od lične zbirke Gligorija Vozarovića i nedaća pretrpljenih u ratovima, do moderne, nacionalne ustanove koja, iako drži korak sa savremenim tehnologijama, nastavlja da čuva zbirke nacionalnog nasleđa Srbije.

Od 2002. godine, pak, datum njenog stradanja u Drugom svetskom ratu više se ne obeležava kao Dan biblioteke. Sada to postaje 28. februar, odnosno dan kada je 1832. godine Narodna biblioteka i osnovana. Isti datum će od 2013. godine postati Nacionalni dan knjige, dok je zloglasni 6. april ostao kao Dan sećanja na stradanje biblioteke u Aprilskom ratu.