Kada je krenula obnova glavnog grada pedesetih godina prošlog veka, turisti su tražili sobu više. Tumarajući od hotela do hotela, odgovor recepcije je uvek bio isti: “Zauzeti smo!” Zato je, po uzoru na mnoge druge velike gradove u Evropi, izgrađen prvi kamp-plac u Beogradu, koji je, najblaže rečeno, imao vrlo upitnu lokaciju.

Po uzoru na ostale metropole

Nakon rušenja koje je prestonica pretrpela tokom Drugog svetskog rata, započeta je renesansa, koju su strani turisti iz prve ruke želeli da iskuse. Kada su počeli na naviru u sve većem broju sredinom pedesetih godina prošlog veka, hoteli su bili dupke puni.

Stoga su predstavnici turističih organizacija još 1954. godine apelovali da se u Beogradu, nalik na ostale evropske metropole, podignu i urede kamp-placevi, gde bi strani turisti, ali i drugi mogli da dobiju prenoćište u poslednji čas, a bez velikog udarca po džepu.

Prve komšije? Neživi!

Predlog turističkih organizacija krčkao se sa ostalim bućkurišem ideja u loncu grada Beograda gotovo dve godine. Kako ne bi “prekipelo”, dato je zeleno svetlo za izgradnju. Preostalo je samo da se prelomi gde položiti “kamen temeljac” prvog beogradskog kamp-placa. Naposletku je odlučeno. Lokacija? Banovo brdo. Bliža odrednica? Nadomak nekadašnjeg Nemačkog vojnog groblja u Košutnjaku!

Da, 1956. godine je odabrano zemljište nedaleko od Groblja nemačkih heroja 1915, kako se izvorno zvalo ovo zagrobno počivalište, gde su po naredbi nemačkog feldmaršala Augusta fon Makenzena skupa pokopani i nemački i srpski vojnici nastradali tokom borbi na Topčideru i Košutnjaku za vreme Velikog rata.

Istini za volju, to mesto večnog počinka je uveliko bilo uništeno po nalogu Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije 1944. godine i to pod izgovorom da nikakvi tragovi okupatora ne smeju više videti svetlost dana, pa makar to bilo i vojno groblje. No, to i dalje nije menjalo činjenicu da je tu prolivena silna krv i da se ipak moglo nabasati na nečije posmrtne ostatke.

Ipak, Uprava za gradsko zelenilo je samo sledila “lanac komande”, uredivši plac kako dolikuje, sa pregršt vegetacije. Uz to, montirane su barake, koje su se našle u službi zvaničnih prostorija. Kada su privedeni kraju radovi na električnim vodovima i kanalazacionim odvodima, prvi kamp-plac je otvorio svoju kapiju prvim gostima.

Uz minimalnu nadoknadu, turisti, a i svi ostali koji dato veče nisu imali krov nad glavom, mogli su ovde da postave svoje ili iznajme šatore, te noće pod zvezdama u neživom komšiluku.