Možete li, umesto centralnog gradskog trga, da na istom mestu zamislite golemu, praznu livadu?

Za Beograđane koji su u glavnoj varoši živeli početkom 19. veka, tako je nekada izgledao Trg Nikole Pašića. Umesto Bulevara kralja Aleksandra koji se uliva u istoimenu ulicu, livadom je prolazio Carigradski drum.

Danas je nezamislivo da je jedan od najlepših gradskih trgova nekada bio potpuno pust. Kada je ledina prvi put oživela, od Carigradskog druma postalo je Sokače kod „Zlatnog topa“, po kafani istog imena koja se nalazila u blizini. Potom su se u okolini nanizale prizemne kuće, a u jednu od njih se uselila još jedna kafana. Nepun vek kasnije, na istom mestu ju je zamenila fontana, nedaleko od visokog postolja na koji će se popeti i bronzani Nikola Pašić.

Kafana, zanatlije i najpoznatiji klavir u gradu: ko je sve stanovao na ledini kraj Terazija?

„Topola“ je u ono vreme nalikovala većini gradskih mehana. U njoj bi predah potražili uglavnom trgovci i zanatlije, a bilo ih je u okolini poprilično. Odmah do kafane – antikvarnica, a do nje skladište pivare „Vajfert“. U antikvarnici su, pak, stanovale i neke od kraljevskih relikvija, poput klavira na kome je muzicirala kraljica Natalija. Prestonica je pre toga već pregrmela Veliki rat, a u komšiluk su se od ’30-tih godina doselili i prvi prodavci automobila.

Poznata po ukusnom jelovniku, „Topola“ je, kao i ostale prestoničke kafane, pamtila i dogovore oko važnih poslova. A onda je, do izmaka decenije, preko puta podignuta najpre zgrada Privilegovane agrarne banke (1934), a nakon četiri godine i palata „Vreme“. Petnaestak godina kasnije, iz nje će na prestoničke ulice izaći prvi prodavci novina.

Daleko je još ovaj potez bio od nečega što nalikuje trgu. Ipak, za njega su se još tada živo interesovali gradski urbanisti. Da bi se sagradilo još većih i modernijih zgrada, najpre su nestale kuće u Dečanskoj ulici.

Tako je današnji trg nakratko ponovo postao ledina. Na njoj su se probijale nove ulice, a kraj Terazija je do 1940. godine sagrađena i Palata penzionog fonda. Do tada stecište zanatlija i boema, budući gradski trg je dobijao obrise moderne gradske arhitekture.

Foto: Wikipedia/Jelica

Kada su bombe krojile urbanistički plan

Dok su arhitekte planirale svaki pedalj oko kafane, od planova će za koju godinu ostati pepeo i prah. Umesto urbanističkom, „krčenje“ prestonice nastavilo se intervencijom nemačkih okupatora.

Žestoko aprilsko bombardovanje doslovno je zbrisalo „Topolu“. Od bombi je stradao i kraljičin klavir iz obližnje antikvarnice, a vatra je tada progutala i Agrarnu banku. Ratno trasiranje prestonice nastavilo se sve do njenog oslobođenja. Nakon toga su pojedina zdanja počela da dobijaju novu namenu: u zgradu Agrarne banke uselio se Centralni Komitet KPJ, a sa njim i redakcija lista „Komunist“. Iz palate „Vremena“ je, pak, nakon nacionalizacije počela izlaziti „Borba“. Na vrhu višespratnice, u duhu novog vremena, osvanula je petokraka.

Što se postradale kafane tiče, sa njom su iz ovog dela grada iščezle i zanatlije. Odmenila ih je radnička klasa, dok je „Topola“ u skladu sa tim ustupila mesto Domu sindikata.

 

Nastavak:

Od prve kafane do dvadeset prvog gradonačelnika: Trg Nikole Pašića, najmlađi beogradski trg (2. deo)