Godine 1941, tačnije 10. oktobra. Zemun je ušao u sastav Nezavisne Države Hrvatske. I pored ovih promena, Zemunska bolnica ostaje pod upravom milosrdnih sestara. Međutim, zbog novonastale situacije, bolnica menja ime i postaje Opća bolnica sestara milosrdnica s pravom javnosti u Zemunu. U ratnim godinama rad bolnice bio je veoma otežan usled teške nabavke medicinskih sredstava i namirnica. Pored problema sa nedostatkom sanitetskog materijala, bolnica se suočavala i sa povećanim zahtevima jer je morala da pruži usluge i vojske koja se nalazila u gradu, ali i one koja je kroz isti i samo prolazila. Nemački vojnici u ovoj bolnici imali su posebno osoblje, verovatno iz straha od odmazde.

Lečenje i pod bombama

Ranjenici su primani sa svih strana, ponekad i po četrdeset za noć. Sa njima u bolnicu su dolazile i vaši i stenice koje prenose tifus i mnoge druge teške bolesti.

Sestre milosrdnice pokušavale su higijenu da održe na maksimumu i vredno čistile i danju i noću. Zbog umora i nedostatka hrane mnoge od njih su se razbolele, pa i umrle. Srećom, vlast je uvidela težinu situacije te je unajmila ljude iz građanstva kako bi obavljali određene pomoćne poslove.

Najveći problem koji je Zemunska bolnica iskusila bio je 1944. godine kada su saveznički avioni sve češće nadletali Zemun. Za vreme vazdušnih opasnosti svi pacijenti bili bi prebačeni u sklonište, a po prestanku vraćani.

Kada su anglo-američki avioni, 17. aprila 1944. godine, bombardovali Beograd i Zemun, ova bolnica pretrpela je najteži period u svom postojanju. Gradovi su doživeli veliku štetu, civilnih i vojnih žrtava i ranjenika bilo je svugde te je celokupno bolničko osoblje  moralo da vodi brigu i o bolnici, ali i da pomogne ranjenima širom grada.

Poslednji dani okupacije doneli su smrt, bol i bolest. Vojska je ubrzano napuštala grad. Međutim, u bolnici su ostavili neki broj logoraša i zatvorenika koji su bili iznemogli. Ovi ljudi bili su teško bolesni, puni insekata, a neki su bili bolesni i od pegavog tifusa. Sestre milosrdnice otvorile su vrata svima, bez obzira na veru ili na stranu rata.

Oslobođenje 22. oktobra 1944. godine sestrama i drugom osoblju doneo je mnogo novih ranjenika, ovaj put iz redova NOVJ i Crvene armije. Zemunska bolnica menja namenu i postaje prvenstveno vojna ustanova. Priključuju mu se Dom vazduhoplovstva i Poljoprivredni fakultet (u njemu su se obavljale najkomplikovanije operacije) u kojima se, po hitnom postupku, otvaraju bolničke jedinice. Ovako je obrazovan jedan bolnički centar kojim je upravljao dr Ivan Baboselac. Pored njega, bolesnike su lečili lekari iz Beograda i Zemuna, a brinule se sestre milosrdnice kao i žene koje su mobilisane ili one koje su se dobrovoljno prijavile.

Po završetku rata, 1.oktobra 1945. godine ova Vojna bolnica ponovo postaje civilna medicinska ustanova. Vraća se u prvobitnu ustanovu uz upotrebu zgrade u kojoj je danas odeljenje neurologije, a tada je bilo odeljenje za zarazne bolesti (do 1946. godine). Zemunska bolnica dobija naziv Javna opšta bolnica i sastojala se od internog odeljenja, pedijatrije, ginekološko-akušerskog odeljenja, hirurgije, dermatovenorologije, apoteke, laboratorije i rendgenskog kabineta.

Sestre milosrdnice su savesno i dobro vodile Zemunsku bolnicu sve do 1947. godine. Tokom godina velikih fizičkih, mentalnih i duhovnih iskušenja, ove žene uspele su da sa svima izgrade korektan odnos. 

Zemunska bolnica posle Drugog svetskog rata

Nakon Drugog svetskog rata Zemunska bolnica promenila je nekoliko naziva.

Godine 1954. bolnica koja se nalazila na obodu Zemunskog parka dobila je naziv Gradska bolnica. Nekoliko godina kasnije (1965. godine), naziv je ponovo promenjen, ovaj put u Opšta bolnica u Zemunu. Već 1973. godine postala je Klinička bolnica u Zemunu. Posle tačno deset godina, bolnica dobija naziv Kliničko-bolnički centar Beograd-Zemun. Odeljenja su proširena za pneumoftiziološku službu, fizikalnu medicinu, reumatologiju i rehabilitaciju, služba anestezije i reanimacije, hirurgija, neurohirurgija, ORL i odeljenje urologije.

Već 1974. godine drugi sprat adaptiran je za koronarnu jedinicu, a operacioni blokovi na 1. tj. 2. spratu dograđeni su 1964. i 1976. godine.

Godine 1974. Klinički centar Beograd-Zemun postao je jedna od nastavnih baza Medicinskog fakulteta u Beogradu. Studenti su počeli da dolaze kako bi prisustvovali predavanjima i vežbama. 

Zemunska bolnica danas

Zemunska bolnica nastavila je da se razvija i u 21. veku. Otvoreno je odeljenje interventne kardiologije, razvijala se dnevna bolnica i Zemunci su mogli hemoterapiju da primaju u svom gradu, bez odlaska u gužvu Beograda. Godine 2010. renovirane su bolesničke sobe, a početkom 2012. godine pet novih opetacionih sala pušteno je u rad.

KBC Zemun-Beograd pristupila je Eurotransplant-u te je formiran tim za transplantaciju organa. Takođe, u inostranstvu je izvršena edukacija kadra za obavljanje endoskopske operacije kičme koja se u Srbiji obavlja isključivo u zemunskoj bolnici.

Zemunska bolnica i danas se razvija u svakom smislu. Od dr Subbotićeve operacione sale smeštene u adaptiranoj kuhinji do današnjih najmodernijih aparata i dijagnostičko-medicinskih procedura, ova bolnica svakodnevno prima pacijente i leči ih na najvišem nivou. Nekoliko puta zemunska bolnica bila je u COVID sistemu. Njeno osoblje borilo se za život najtežim bolesnicima. Zahvaljujući hrabrim lekarima, sestrama, bolničarima, laborantima i ostalim zaposlenima, mnogi od obolelih imali su priliku da se vrate u zagrljaj voljenih osoba i ponovo žive normalan život.

Prvi deo:

Zemunska bolnica – od hirurške sale u kuhinji do savremenog kliničko-bolničkog centra