U ovom nastavku priče o beogradskim jezerima, posetićemo Barajevo i Sremćicu, i preći Dunav u potrazi za jezerom Veliko blato...

Duboki potok

Foto: Wikipedia / Pantić Marko - Jezero Duboki potok u Barajevu

Jezero Duboki potok je dva kilometra udaljeno od centra Barajeva. Nastalo je početkom devedesetih godina prošlog veka, podizanjem brane kojom je pregrađen Duboki potok, po kome je jezero i dobilo ime.

Jezero pokriva površinu od gotovo osam hektara, a oivičeno je gustom šumom koja je ispresecana brojnim manjim izvorima i potocima. Jezero se redovno poribljava, čisti i održava pa je postalo omiljeno odredište mnogim ribolovcima i izletnicima. Jedna obala jezera je obrasla šumom i rezervisana je za ribolovce, a druga obala, sa suprotne strane, je uređena šljunkovita plaža.

Uz sam nasip nalazi se prijatan splav restoran, prodavnica sa sokovima i grickalicama tako da je vrlo čudno da ovo mesto i pored svoje lepote i uređenosti posećuje mali broj kupača.

Rakina bara

Ovo jezero se nalazi u beogradskom naselju Sremčica i spada u grupu prirodnih, kraških jezera. Vodu dobija sa dva manja izvora i od padavina. Od tri kraška jezera, koliko ih je nekad bilo u Beogradu, Stanino i Cigansko su presušila i danas postoji samo Rakina bara. Nažalost, i ovo jezero je na izdisaju, zaraslo u trsku i rogoz, zagađeno fekalnim vodama, a dubina je smanjena na jedan metar. Voda prodire kroz pukotine , tako da postepeno nastaje klizište koje bi moglo zatrpati jezero.

Nekada je voda u jezeru je bila toliko čista da se mogao videti svaki kamenčić na dnu. Obala je bila peskovita, a mulj se mogao naći samo na sredini jezera pa je Rakina bara bila jedinstveno kupalište. Meštani su mrežama hvatali šarane teške i po pet kilograma a do početka osamdesetih godina na jezeru su se održavala i ribolovačka takmičenja.

Jezero Veliko blato

Jezero Veliko blato je prirodno jezero, koje se nalazi na oko 8 kilometara od Beograda, u naselju Krnjača, blizu Pančevačkog mosta. Ovo jezero je zaštićeno kao prirodno dobro grada Beograda. Okruženo je poljoprivrednim zemljištem i šumom. Sa severne strane se nalazi ribnjak Mika Alas, a pored njega, deo jezera namenjen za sportski ribolov. Pored retkih i ugroženih vrsta biljaka, okolina jezera je stanište mnogih vrsta ptica. Na području ovog jezera rastu dve vrste orhideja koje su pod zaštitom – barski veliki kanućak i barska kaluždarka.

I na kraju, ne možemo očekivati da će sva beogradska jezera postati urbanizovana kao Savsko jezero, ali svakako da zaslužuju više pažnje. Samo je malo potrebno da bi se postavili putokazi, sredili prilazi ili nasuo šljunak. Kada bi barem svako od jezera imalo kante za đubre, osvetljenje, restoran i prodavnicu, već bismo ih mogli nazvati turističkim resursima. Nadamo se da će neki novi mladi ljudi prepoznati prirodno bogatstvo i lepotu beogradskih jezera i pokrenuti inicijative kako bi ih učinili oazama mira i uživanja.

Ukoliko vas je ova priča zaintresovala, nastavak potražite u našem Vodiču kroz Beograd:

Ada Ciganlija - more i safari na jednom mestu

Prirodni raj u podnožju Avale

Savršen vikend odmor daleko od buke velegrada