Beograđani njegovo ime danas prepoznaju samo sa natpisa na spomeniku Čukur česma, a nekada je važio za jednog od najvećih duvandžija Starog Beograda. Iako po rođenju nije bio ni Srbin niti iz Srbije, svom novom otačestvu ostavio je sve što je stekao, uključujući i kuću pored koje svakog dana prolazimo a da čak ni ne znamo da je njegova zadužbina. 

Duvandžija starog kova

Život Vanđela Tome obavijeno je velom tajni, uz tek poneki, usputni podatak koji je tu i tamo isplivao iz beogradskih arhiva i sećanja. Zna se da je bio poreklom Cincar iz malenog mesta Alistratija u Grčkoj Makedoniji. Kao godina rođenja Vangelisa Tome, jer je Vanđel posrbljena verzija ovog drevnog grčkog imena, navodna se i 1830. i 1834. godina. Kao tridesetogodišnji trgovac dospeva u srpsku prestonicu početkom šezdesetih godina XIX veka i tu pronalazi svoj dom. Po dolasku kupuje kuću u kojoj otvara prodavnicu i magacin u Savamaloj kod hotela "Kragujevac". Posao mu dobro ide, jer se bavio trgovinom duvana i bio predstavnik cincarskih proizvođača iz Makedonije i Grčke. Kako se posao širio, otvara i prodavnicu na Velikoj pijaci, koja se nekada nalazila na mestu današnjeg Studentskog trga. Na vrhuncu svog posla u imovinsku karticu upisuje i dva hotela, od kojih je jedan bio ona zagonetna zgrada zadužbine. 

Kada su se Turci bombama zasuli Beograd 1862. godine, nije bežao. Bio je učesnik, a kasnije i svedok povodom događaja kod Čukur česme. O tome su kasnije govorile i njegove kalfe kojima je često pričao i pokazivao mesto na kome se događaj odigrao. Kada su Srbija i Turska još jednom ukrstile mačeve u ratu 1875-1879, učestvovao je u borbama kao topdžija. 

Bio je i jedan od članova upravnog Monopola duvana u vreme kada je Beograd bio srpski centar duvanske proizvodnje, a kasnije je Monopolu i prodavao isti. Bio je poštovan i ugledan čovek i domaćim kako među srpskim stanovnicima varoši, tako i među grčim i cincarskim. O tome govori poziv za međunarodnu izložbu grčkih industrijskih proizvoda u Beogradu, čiji je jedan od organizatora bio upravo Toma.

Nikada se nije ženio, iako je posvajao i pomagao siromašnu decu. Preminuo je u banji Rojč, u Štajerskoj od moždanog udara 9. jula 1906. godine. 

Hotel "Bulevar" - Zadužbina Vanđela Tome

Iako se pred kraj života povukao iz posla, Vanđel Toma raspolagao je značajnim bogatstvom. Srpskoj crkvi u Solunu zaveštao je 1000 dinara u zlatu, a veći deo imovine namenio je Srpskom trgovačkom društvu za osnovanje Fonda Vanđela Tome. Njegova svrha bila je finansiranje školovanja siromašnih srpskih i grčkih trgovačkih učenika iz Makedonije. Fond je na upravljanje dobio pozamašnih 40.000 dinara, kao i zgradu hotela "Bulevar". 

Ovo zdanje činio je, zapravo, blok zgrada između Makedonske, Francuske i Braće Jugovića. Počeo je da ga zida trgovac Đorđe Pašoni u zadnjim decenijama XIX veka. Vremenom je doziđivan i proširivan, toliko da je zbog njega Pašoni zapao u dugove. Početkom XX veka od njega ga preuzima Toma, uz obavezu da deo kupovne cene isplaćuje kroz mesečnu apanažu Pašoniju. Kako je Vanđel umro nešto pre Đorđa, ova obaveza prešla je na novoosnovani fond. 

Sam hotel "Bulevar" bio je jedna od važnih tačaka beogradskog života. Tokom vremena menjao je ime, te je posle "Bulevara" postao "Opera", a pred sam Drugi svetski rat u njemu se nalazila i čuvena kafana "Zora". Tu je bio i bioskop, a povremeno su se odigravale i pozorišne predstave. Bio je živopisno mesto koga su se (iz njegovih različitih faza postojanja) ondašnji Beograđani različito i sećali. Dok se u godini Tomine smrti hotel spominje kao stecište uglednog sveta i onih pravih starih beogradskih boema, tri decenije kasnije na njega se gledalo kao leglo razvrata i poroka. 

Konačno, tridesetih godina deo hotela je preuređen i pretvoren u Dom trgovačke omladine ili Trgovački dom, u kome su priređivane skupštine i balovi uglednih dobrovoljnih društava. 

Fond namenjen za potrebe Beogradske trgovačke omladine bio je vrlo profitabialn. Svake godine od njegovih prihoda odećom i obućom je opremano i finansirano školovanje između 40 i 60 siromašnih đaka, čak i u godinama kada je Srbiju drmala finansijska kriza. 

Kao i ostale zadužbine, i ovaj Fond je ugašen posle Drugog svetskog rata, a njegova imovina je nacionalizovana.   Foto: Pavle Kaplanec

Spomenik na Čukur česmi

Iako je Tomina zadužbina trajno ugašena, a na zgradi na uglu Makedonske i Braće Jugovića nema čak ni table posvećene velikom dobrotvoru, jedno mesto u Beogradu čuva uspomenu na njega. 

U pitanju je spomenik dešavanjima na Čukur česmi na uglu Dobračine i Jovanove ulice i Tomino ime ukesano za večnost na njegovom postamentu. 

Naime, pored drugih dobročinstava, velika Vanđelova želja bila je da se obeleži mesto stradanja 1862. godine. U tu svrhu testamentom je ostavio 100 dukata u zlatu, vrednosti tadašnjih 12.000 dinara, da se na prostoru između "Bulevara” i Narodnog pozorišta podigne spomenik braniocima Beograda. Uslov je bio da spokenik izradi neki domaći vajar. 

Posle brojnih peripetija, od tačnog utvrđivanja mesta gde se nalazi česma, do izbora mesta i autora spomenika, napokon je 1931. godine otkriven današnji spomenik, za koga je skulpturu "Dečaka sa polomljenim krčagom” izvajao Simeon Roksandić. 

Zgrada Trgovačkog doma i dalje je na istom mestu - dijagonalno "zebrom" od Doma omladine ka Staklencu.