Da mu je život ovekovečen kamerom, Dobrivoje Tanasijević bi bio protagonista sa već spremnim scenarijom. Njegov put od Beograda preko čitavog sveta često je zvučao filmski: relativno neplanirani obrti vodili su ga od domaćih i svetskih fudbalskih terena, holivudskih kamera, preduzetništva i šou biznisa, do prijateljstava sa zvezdama čije društvo ostaje nedostižno običnom svetu.

Umeo je i sam da kaže kako je rođen pod srećnom zvezdom. Za početak, trebalo je da se rodi u glavnom gradu – Dobrivojeva majka se udala za Beograđanina, ali ju je porođaj te 1935. godine zatekao u poseti rodnom selu. Dobrivoje je rođen na poljani pod vedrim nebom, a nedelju dana kasnije, sa majkom se iz rodne Ćibutkovice kraj Lazarevca vraća na Zeleni venac.

Tanasijevići su je inače bili preduzetničkog kova: od dućana u Sarajevskoj i Kralja Aleksandra (držala ih je očeva porodica), do restorana u Njegoševoj koji je nasledio njegov otac. Dobrivoje je već u osnovnoj školi plesao valcer i tango, ali je do kraja ipak potrčao za loptom: prvo u Crvenoj Zvezdi na treninzima sa pionirima, a ubrzo i u beogradskoj juniorskoj reprezentaciji.

Silom prilika begunac

Prva od sudbonosnih bila je 1952. godina. Još uvek tinejdžer, Dobrivoje nije sasvim planirao da napusti Beograd. Gotov da krene karijerom fudbalera, obreo se kao sedamnaestogodišnjak na turniru u Belgiji.

Među domaćim reprezentativcima, kako je u to vreme bila praksa, putovao je i jedan policijski komesar. Zaigravši tango na igranci posle jedne od utakmica, Dobrivoje se sa komesarem sporečkao oko takozvanog „buržoa plesa", koji nikako nije bio podesan da se njime predstavi jedna komunistička zemlja.

Od komesara je stigla pretnja da „više nikada neće izaći iz Jugoslavije“. Tanasijević je to prilično ozbiljno shvatio, tim pre što mu je i otac imao neprijatno iskustvo – restoran i radnje su mu oduzeti nakon posleratne nacionalizacije, a on je iza rešetaka proveo godinu dana.

Zazirući od toga da će zanavek biti zatvoren u Jugoslaviji, mladi reprezentativac naprasno odlučuje da ostane u jednom prihvatilištu u Belgiji. Igrom slučaja, njegova pionirska ekipa je tamo ponovo zaigrala nakon nekoliko meseci. U belgijski fudbalski tim tada ga je odvela preporuka Rajka Mitića, a po prelasku u nemački Hanover, nesuđenom odmetniku je i Evropa postala mala.

Kako preživeti u Kaliforniji sa 10 dolara u džepu?

Priliku da otputuje preko Atlantika – što mu je oduvek i bio san – Tanasijević nije ispustio kada ga je karijera odvela u Montreal. Pored igre za tamošnju fudbalsku ekipu, još veća želja mu je bio odlazak u Ameriku.

Igrom slučaja, njegova poseta Holivudu završila se još jednom selidbom. Kao što se iz Belgije nije vratio u Beograd, tako je rešio i da se iz Amerike ne vrati u Montreal. U tom trenutku imao je svega 10 dolara u džepu. U Kanadi je ostavio praktično sve, a jedina nevolja bila je u tome što fudbal u Americi ni blizu nije bio toliko unosan.

Međutim, Tanasijević se u Kaliforniju zaljubio na prvi pogled. Zarađivao je na crno, a nije bio ni jedini među imigrantima. Jugoslovenski iseljenici su u Kaliforniji već organizovali fudbalski klub, a Dobrivoja je u ekipu ponovo dovela preporuka jednog poznanika iz Srbije. Kada je najzad potpisao i zvanični ugovor sa klubom, time je osigurao i zakoniti život u SAD.

I preko bare među svojima: fudbaler u holivudskoj dijaspori

Za momka koji je već u svakom smislu živeo po sopstvenim pravilima, nije bilo neobično da kao fudbaler završi u školi glume. Tamo su ga poslali iz škole engleskog jezika, a kao što već dvaput nije pomišljao na slučajnu selidbu, Dobrivoje je i u svet filma dospeo igrom slučaja.

Američke filmove je gledao još dok je odrastao u ratnom i posleratnom Beogradu. Okupljajući se sa drugovima u parku kod Hotela Moskva, naglas je maštao o tome kako će jednog dana biti glumac u Holivudu. Sada je u školskoj klupi sedeo sa budućim slavnim zvezdama poput Natali Vud i Kim Novak. Za 22-godišnjeg mladića – pa još i doseljenika – ovo je bilo blizu ostvarenja još jednog sna. A za novajliju tek pristiglog u Holivud, ponekad nije bilo lako prepoznati druge doseljenike – pogotovo one koji su u Kaliforniji već bili domaći.

Tako je sasvim slučajno, za vreme druženja u jednoj pauzi snimanja, saznao da deli zemlju porekla sa jednom od najvećih holivudskih ikona. U društvu se tada zatekao i Karl Malden koji mu je, čuvši da je Tanasijević iz Jugoslavije, dobacio „Kako si, brate? Odakle si iz Jugoslavije?“.

Isprva prilično iznenađen Maldenovim pitanjem na tečnom srpskom, Dobrivoje je u velikom glumcu stekao prijatelja za ceo život. Od glume je, pak, živeo mnogo komotnije nego od fudbala. Sa 4 hiljade dolara nedeljno, nije bilo mnogo dvoumljenja oko odluke da ostane u svetu filma.

Den Tana, Beograđanin i Amerikanac

Nakon neplaniranog zaokreta u karijeri, činilo se da Tanasijeviću polazi od ruke sve čega se dohvati – bilo da je lopta ili scenario za film. Još uspešniji je bio u producentskoj ulozi, a brzo se navikao i na činjenicu da postaje pravi Amerikanac.

Ono što i dalje nije zvučalo američki (a još manje holivudski) bilo je Tanasijevićevo ime. U to vreme su i drugi glumci ne-holivudskog imena imali svoje alijase. Isprva ne previše oduševljen predlogom da ga promeni, Dobrivoje je pomno promišljao – „Deni“ je zvučalo previše „slatko“, te je od imena ostalo Den. I za prezime je bilo nekoliko opcija: pošto mu se „Tarner“ činilo previše engleski, dobitnu kombinaciju skockala je Dobrivojeva sekretarica. Sistemom precrtavanja slova u prezimenu, od novog alijasa je ostalo Den Tana.

Den se u međuvremenu sprijateljio i sa najsjajnijim zvezdama Holivuda. Merilin Monro je za njega bila najveća, osim kada se družio sa njom: kada nije bila pred kamerom, nimalo nije ličila na veliku zvezdu. Kao jugoslovenski doseljenik, Den je primetio i da najmanje sloge ima među ostalim jugoslovenskim doseljenicima. Zavist je katkad primećivao i na sopstvenoj koži, ali ga to nije sprečavalo u novim izletima u karijeri.

Recept za uspeh začinjen slučajnim obrtima

Za momka koji nije izbrojao ni tridesetu, Tanasijeviću je život u Americi doneo ostvarenje snova od kojih neke nije ni sanjao. Nakon fudbala i filma, na kratko se prihvatio suvlasništva jednog tvist kluba u Holivudu. Iako o tvistu nije mnogo znao, očito je imao dara za preduzetništvo, makar zbog toga što mu je ova odluka donela i prvu značajniju zaradu.

U međuvremenu, Den Tana je sledio do tada provereni recept. Za razliku od karijere holivudskog glumca, otvaranje restorana baš i nije bilo u vrhu njegove liste želja. Ipak, italijanska kuhinja se ispostavila kao pun pogodak: samo nekoliko godina kasnije, rezervisati mesto u Tanasijevićevom restoranu dospelo je na listu želja gotovo svih legendi Holivuda.

Nastaviće se...