Kada su krajem četrdesetih godina prošlog veka trolejbusi počeli da saobraćaju beogradskim ulicama, nijedna trasa nije uključivala prelazak na levu obalu Save. Sredinom pete decenije 20. veka počele su da ordiniraju trole 14 i 15, ali njihova krajnja destinacija je bio Zemun, tačnije Gornji grad i Novi grad. Stoga, kada su Novobeograđani najzad dobili trolejbus 16, to je bila fešta, koja je, nažalost, bila kratkog daha.

Domaći trolejbusi sa italijanskim pedigreom

Prve trole, koje su se našle na ulicama razrušene prestonice 1947. godine, bile su italijanske proizvodnje, tačnije stizale su pravo sa traka “Fijata” i “Alfa Romea”. Nepunu deceniju kasnije, osnažena domaća industrija u vidu Goše iz Smederevske Palanke, tobože, počela je da proizvodi domaće trolejbuse. Međutim, to nije bilo sasvim tačno, tj. nije bio sasvim domaći.

Naime, pun naziv je modela bio je “Alfa Romeo 910 - Goša Ansaldo”. Bio je sklapan od italijanskih i jugoslovenskih delova, dok je za šasiju bila zadužena fabrika Ansaldo. Ova manje poznata kompanija je, zapravo, imala izuzetnu reputaciju u drugoj industriji. Između ostalog, oni su nekada bili gigant po pitanju proizvodnje tenkova, brodova i aviona.

Ono što je, takođe, zanimljivo jeste činjenica da je volan bio smešten sa desne strane. Ne, nismo se pravili većim Englezima od samih Engleza, već se smatralo da na taj način šofer ima bolji pregled na putnike, koji su ulazili i izlazili na dvoja vrata - srednja i zadnja.

U isti mah, stanice su prilagođene novim vozilima tako što podignute metalne ograde. Kada bi se iste poklopile se vratima prispelog trolejbusa, stale bi u službu sprečavanja gužve i guranja putnika pri ulasku.

“Šesnaestica” na delu

U čast proslave Dana oslobođenja grada, 20. oktobra 1960. godine, u pre podnevnim časovima puštena je “u promet” trolejbuska linija 16, koja je saobraćala od Zelenog venca do Pohorske ulice, prvi put zalazeći na levu stranu obale Save. 

Na ovoj trasi ordiniralo je ukupno osam vozila, sa spreda jasno istaknutim natpisom tik ispod krova Beograd (Zeleni venac) - Novi Beograd, koja su kretala svakog četvrtog minuta sa terminusa. Sa unutrašnje strane vetrobranskog stakla, svaka trola je imala zadenut broj od 1 do 8, ukazujući koji je broj po redu na liniji.

Svečanosti koja upriličena povodom prvog polaska trolejbusa 16 prisustvovali sekretar za saobraćaj i veze Izvršnog veća Srbije g. Radivoje Jovanović, potpredsednik Narodnog odbora g. Božidar Tomić, direktor Direkcije za izgradnju Novog Beograda g. Božidar Tomić, predsednik Narodnog odbora opštine Novi Beograd g. Ljubinko Pantelić, kao i predsednici i potpredsednici drugih beogradskih opština.

Mimo glavešina na Zelenom vencu se okupio i običan sve u velikom broju. Svi oni su jedva čekali da se otisnu put taze obnovljenog Brankovog mosta, pa preko Lenjinovog bulevara iliti današnjeg Bulevara Mihajla Pupina, sve do popularnih novobeogradskih paviljona.

Po direktivi grada da se Brankov most proširi, tokom 1969. godine trolejbus 16 spoznaje svoj kraj i povlači se u depo jednom za sva vremena. Istu sudbinu su doživeli trolejbusi 14 i 15, koji su par godina kasnije krenuli njegovim stopama. Na mesto trole dolazi sada čuveni autobus 16, ali sa novim zaduženjem, da vozi čak do Karaburme i Marijane Gregoran, spajući tako jedan sa drugim krajem grada dana današnjeg.