Jednom prilikom smo pomenuli da je u Ulici kralja Petra skrivena čitava istorija Beograda. U nju danas uključujemo i rađanje prve knjižare i štamparije u Srbiji, koje se odigralo tidesetih godina XIX veka.

Foto: Arhiv Narodne biblioteke Srbije - Kuća Gligorija Vozarovića

Gospodin po imenu Gligorije Vozarović 1827. godine dolazi u Beograd iz Beča, gde se školovao za knjigovesca. U radnji koja se nalazila na uglu Kralja Petra i Kneza Sime Markovića odštampana je prva knjiga u našoj zemlji, "Srbsko stihotvorenije".

Zatim sledi i prva domaća štampa sabranih dela Dositeja Obradovića, sabrana u deset knjiga. Dokaz da je u pitanju bio pravi, posvećeni porodični biznis jeste da je u nekoliko navrata rukovođenje knjižarom preuzimala Gligorijeva supruga Sara, dok se on bavio širenjem posla. Jedno vreme je povezivao knjige za državnu štampariju, ne samo u prestonici već i u Kragujevcu. Samo nekoliko godina nakon otvaranja knjižare koja je radila punom parom, koliko god su sredstva u ono vreme omogućavala, ovde se zvanično otvara Biblioteka varoši beogradske. Pogađate - ona će u budućnosti postati Narodna biblioteka Srbije.

Foto: Arhiv Narodne biblioteke Srbije - Oglas Gligorija Vozarovića

Golubica koja je preživela

Narednih godina Vozarović nije stajao. Godine 1839. počinje sa objavljivanjem "Golubice s cvetom knjižestva srbskog", što je bio svojevrsni književni glasnik, nešto kao umetnički magazin u devetnaestovekovnoj, balkanskoj verziji. I danas možete pronaći njegova izdanja, u zbirci Narodne biblioteke, koja ga je i štampala, ili na internetu u e-verziji. Mnogi stručnjaci smatraju da je "Golubica"  jedan od najvažnijih dokumenata zaslužnih za razvoj srpske književnosti i društva uopšte. Kako retko biva - almanah je bio izuzetno cenjen i prepoznat od strane učene javnosti svog doba, pa je Gligorije 1845. godine izabran za počasnog člana Društva srpske slovesnosti čija je misija bila širenje nauke na srpskom jeziku i njegovo usavršavanje. Možemo samo da zamislimo koliko je ona bila nemoguća i ambiciozna u našem društvu u to vreme i njegovom broju pismenih i školovanih građana. Štaviše, predsednik Društva je automatski postajao ministar kulture (i obrnuto).

Foto: Wikipedia/ Alternativefuture

Osim za podizanje kulturne svesti Srba, Gligorije Vozarović je indirektno odgovoran i za današnje  ime jednog beogradskog naselja. Svojeglavo posvećen prosvetiteljstvu, Gligorije je tokom života kontinuirano proučavao život i delo Rastka Nemanjića, koji je modernom prosvetiteljstvu postavio temelj u dalekom srednjem veku. Sledeći istorijske tragove, došao je do zaključka da su jegove mošti spaljene na uzvišenju nadomak Vračara i tu postavio drveni krst koji je tokom decenija mnogo puta obnavljan, a nakon njegove smrti je čitav kraj dobio naziv Vozarov krst. Društvo „Sveti Sava“ je pomoglo ovu akciju tako što je konačno postavilo kameni, crveni krst na istom mestu da bi godinama kasnije naselje dobilo ime Crveni krst.

Spomenik Gligoriju Vozaroviću danas možete naći i na samom zidu zgrade u kome je rođena njegova knjižara u Ulici kralja Petra, doduše u vidu spomen-ploče koju su 2011. godine postavili Ministarstvo kulture i opština Stari grad.