Tokom dva milenijuma postojanja, Beogradska tvrđava sakrila je ispod svojih zidina velika blaga i tajne. Jedna od njih je i Veliki barutni magacin, poznatiji kao "Barutana". U današnjem sačuvanom obliku izgradili su je Austrijanci tokom svoje vladavine u prvoj polovini 18. veka

Od Mitreuma do barutnog magacina

Može se reći da ova vojna građevina sa pogledom na samo ušće Save u Dunav ima svoju versku predistoriju. Naime, istraživanja su pokazala da se na ovom prostoru za vreme Singidunuma nalazio prethrišćansko svetilište posvećeno bogu Mitri, takozvani Mitreum. Neki izvori navode da su poštovaoci ovog monoteističkog kulta bili car Konstantin i njegova majka Helena, što je uticalo na prihvatanje i širenje Hrišćanstva sa kojim je Mitraizam imao izvesne sličnosti.

U narednim vekovima, tvrđava je menjala namene kako su novi osvajači dolazili i donosili svoje običaje, ostavljajući tekovine svojih kultura na tlu, ali i ispod njega, tako da danas prepoznajemo pečate rimske, osmanlijske i austrijske kulture. U prošlosti, pre pojave frižidera,lagumi bili su mesta na kojima se čuvala roba za ličnu upotrebu ili trgovinu. Lagumi su bili ukopani duboko ispod zemlje što je omogućavalo održavanje stabilne temperature tokom svih godišnjih doba i vremenskih prilika. Barutane su bile iste takve podzemne građevine, s tim što im je namena bila vojna, pošto se u njima čuvao barut za potrebe odbrane grada. Njihova odlika su bili i posebni otvori za ventilaciju, kako bi sprečio razvoj vlage i buđi koji bi oštetili dragoceni barut.

Foto: Wikipedia / Milorad Dimic M.D. - Otvori za ventilaciju u Barutani

Izgradnja Velikog barutnog magacina

I kako barut mora biti suv i na bezbednom mestu, na Dunavskoj padini izgrađena je veštačka pećina ukopana u stenu. Krajem 17. i u prvoj polovini 18. veka Beograd je prelazio iz ruku Austrijanaca u ruke Osmanlija i obrnuto. Kada su Austrijanci 1688. godine došli na vlast, njihova zamisao je bila rešavanje svih probleme koje su ostavile Osmanlije, te da orijentalnom Beogradu daju pečat svoje kulture. Jedan od najčešćih problema bile su eksplozije barutnih skladišta, tako da su austrijske vlasti donele odluku da iskopaju dve dvorane ispod same tvrđave u beloj krečnjačkoj steni.

Ovaj projekat opsežne rekonstrukcije izveden je iz više pokušaja, upravo zbog burne ratne istorije Beograda i smene osvajača. Prvi pokušaj izgradnje barutnog skladišta pripao je inženjeru Andreju Kornar, koji je formirao barutni magacin u Despotovom gradu. Ovo se pokazalo kao koban izbor, pošto je prilikom bombardovanja Beograda 1869. godine magacin pogođen, a u eksploziji je uništen srednjovekovni srpski grad. 

Kolosalni podzemni objekti iskopani su po zamisli princa Eugena, a radove je izveo major Franc Nikola Suli, jedan od glavnih inženjera angažovanih na rekonstrukciji tvrđave. Radovi su trajali od 1718. do 1720. godine.  Veliki barutni magacin sastoji se od dve sale, svaka sa površinom od oko 400 kvadratnih metara oslonjenih na po devet stubova i jednog velikog hodnika. Obe dvorane morale su biti ojačane nosećim stubovima, da bi pojačale strukturalnu čvrstinu. U prvoj dvorani austrijske arhitekte isklesale su noseće stubove u "živoj steni", u lepim, geometrijskim, osmougaonim formama. U drugoj odaji, stubovi nisu detaljno isklesani, već im je ostala prirodna forma stene. Ne zna se tačno da li je ovo bila zamisao arhitekte ili su se radnici umorili, s obzirom na to da je tada klesanje stene sa oskudnom tehnologijom bio izuzetno težak fizički posao. Na ovom projektu uređivanja i ojačavanja Beogradske tvrđave radio je od 1723. do 1736. godine i Švajcarac Nikola Doksat de Morez, koji je par godina nakog toga zbog izdaje platio glavom na ulazu u tvrđavu koju je gradio.

Sredinom 18. veka izgrađen je i jak zaštitni zid čija uloga je bila da spreči bilo kakvo ugrožavanje Velikog barutnog magacina, ukoliko bi pokušala da ga nacilja protivnička artiljerija. Tada je tvrđava, po mnogim istoričarima, izgledala najmoćnije u svojoj istoriji. Austrijanci su je zvali i "Gibraltar na Dunavu", mada je ovaj naziv često pripisivan i Petrovaradinu, u zavisnosti od austrijske ratne sreće. U funkciji barutnog magacina ostaje sve do početka 20. veka. 

Foto: Wikipedia / Milorad Dimic M.D. - Danas se u Barutani nalazi stalna postavka rimskih spomenika Narodnog muzeja

Barutni magacin danas

Posle religijske i vojne funkcije, danas Veliki barutni magacin ima kulturnu funkciju. Posle opsežne rekonstrukcije, za javnost su otvoreni jedna od sala i deo hodnika. U popularnoj Barutani se mogu videti antički spomenici Singidunuma, koji svedoče o stanovništvu, društvenoj hijerarhiji, kultovima, vojsci i načinu života Rimljana. U lapidarijumu su smešteni spomenici nastali u periodu od prvog do četvrtog veka naše ere, koji su u prethodnim decenijama arheoloških istraživanja nalaženim na raznim beogradskim lokacijama, te Kostolcu, Sremskoj Mitrovici, Kosmaju, a izložena je i figura muškarca iskopana u Makedoniji. Zbirka rimskih spomenika vlasništvo je Fonda Narodnog muzeja, kao i Muzeja grada Beograda. Takođe, od 1995. godine ovde se održavaju i brojni muzički događaji, za koje je zaslužan popularni Klub Barutana koji je već dve decenije okupljalište ljubitelja elektronskog i alternativnog zvuka.

Veliki barutni magacin proglašen je za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju, baš kao što isti stepen zaštite uživa i kompletna Tvrđava na Kalemegdanu.