Malo je zdanja na teritoriji Beograda koja mogu da se podiče viševekovnim istorijom, a pri tome još i činjenicom da su stanari pripadnici jedne porodice od njihovog nastanka do danas. Jedan takav usamljeni primer je kuća porodice Karamata u Zemunu, koja broji više od dva i po veka i među svojim zidovima čuva uspomene na sedam generacija ove porodice.

Prva barokna kuća u Zemunu

Sama nastanak kuće Karamata donekle je obavijen tajnom. Zna se da je izgrađena 1763. godine o trošku uglednog zemunskog trgovca Kuzmana Jovanovića. Njeni originalni planovi, kao ni graditelj nisu sačuvani, mada se po svojoj strukturi ubraja u jednu od prvih baroknih građevina u Zemunu.  Ostavši udova, Kuzmanova supruga Kupina, 1772. godine prodaje kuću doseljeniku iz Egejske Makedonije za 4.000 forinti. U pitanju je bio Dimitrije Karamata, poreklom Cincara a u duši Srbin, koji u Zemun dolazi prateći stope brata Atanasija koji je ovde živeo već dve decenije.

Kao i sada, i tada je kuća važila za jednu od najvećih u zemunskoj varoši. Sastojala iz tri dela, ali je vremenom izvršena adaptacija srednjeg dela. Naručilac ovih izmena bio je Dimitrijev sin Jovan, koji je 1827. godine izvršio nadogradnju centralnog dela, čime je ovaj dobio sprat, kao i adaptaciju cele zgrade. Time je kuća dobila prepoznatljivi izgled koji se sastoji od prvog  prizemnog dela, drugog dela sa jednim spratom i trećeg sa jednim spratom, mansardom i podrumom. Tom prilikom je izmeštena velika barokna kapija koja se nalazila u istočnom delu zgrade, a fasada je urađena u stilu klasicizma.

Od posebnog značaja su i portreti porodice Karamata, koji predstavljaju neke od najznačajnijih radova srpskih slikara u protekla dva veka.

Foto: Nikolina Radovanović

Ugledna porodica Karamata i njeni visoki gosti

I dok sama kuća ima neosporno kulturno-istorijski značaj, ništa manje nisu zanimljivi ni stanari kuće. Naime, počevši od rodonačelnika Atanasija i Dimitrija Karamate, trgovaca i uglednih građana Zemuna, izrodila brojne članove koji su ostavili značajan trag u istoriji i kulturi Zemuna, Beograda i Srbije.

Preko Atanasijeve ćerke Jelisavete, Karamate su bile u rodbinskoj vezi sa Obrenovićima. Naime, Jelisavetin sin baron Jovan Nikolić bio je oženjen ćerkom kneza Miloša Jelisavetom Obrenović. Ovime se ne završavaju veze sa vladarskom lozom. Sin Jovana i unuk Dimitrija, Marko Karamata jedno vreme je bio lični sekretar kneza Mihaila. Pored toga, Marko je bio pasionirani ljubitelj pozorišta koji je još kao gimnazijalac prevodio predstave sa italijanskog, a pričalo se i da je bio jedan od članova trupe Teatra na Đumruku. Njegov brat, Atanasije J. Karamata, bio je ministar finansija kratkotrajne Srpske Vojvodine. Njihova sestra Julijana, bila je udata u čuvenoj porodici Mušicki.

Pored brojnih uglednih bankara, oficira, i naučnika, iz novijih generacija važno je spomenuti i akademika Jovana S. Karamatu, koji je bio jedan od najznačajnijih matematičara dvadesetog veka. Njegova kuća nalazi se u neposrednoj blizini, preko puta Nikolajevske crkve u Nebojšinoj 18.

Porodica Karamata bila je domaćin mnogih važnih gostiju, te je tako 1788. godine za vreme Austrijsko-turskog rata kuća ustupljena za potrebe vojnog štaba feldmaršala Lacija. Iste godine u posetu im dolazi i sam austrijski car Jozef II, kako bi pratili vojne operacije. Tom prilikom je na plafonu salona izrezbaren crni dvoglavi austrijski orao, simbol dinastije Habzburga, koji se i danas nalazi u kući.

Foto: Nikolina Radovanović

Posle odlaska cara, svoje boravište u Karamatinoj kući imao je i general Gideo Ernst Laudon, koji je učestvovao u osvajanju i utvrđivanju Beograda dugačkim šancem koji je poneo njegovo ime.

Jedan od gostiju je bio i Vuk Karadžić koji je sa ćerkom Minom boravio čekajući dozvolu za prelazak u Beograd. Takođe, pošto je Atanasije J. Karamata bio jedan od istaknutijih članova srpskog pokreta u Austrougarskoj, u kući je revolucionarne 1848. godine boravio srpski patrijarh Josif Rajačić sa članovima Glavnog narodnog odbora Srpske Vojvodine.

Zbog svog kulturno-istorijskog značaja, kuća je 1950. godine proglašena za spomenik kulture. U novije vreme dva puta je obnavljana, 1967. godine i 2006. godine.

Ulica u kojoj se kuća nalazi dobila je ime po uglednoj porodici Karamata, a ovo impresivno zdanje danas nosi broj 17.